POZDRAV LJUDOVI MOJI! Evo, proteklih dana se dogodilo podosta zanimljivosti, ali neću ih sada podijeliti sa vama jer je ovaj post namijenjen jednoj osobi koju ću sada pokušati opisati. Ta osoba mi se na neki poseban način svidjela, ne samo svojom simpatičnošću i humorom već mnogim drugim stvarima. Zapravo, ne znam doista kako smo se, gdje i kada mi upoznali. Znala sam je uvijek iz viđenja i uvijek sam je sretala negdje u naletu, prolazu. Ime vam neću otkriti, ali većina tu osobu niti ne pozna jel nije iz naše škole. Ime doista nije ni važno, važan je karakter koji me jako privukao i natjerao me da se pokušam približiti toj osobi i saznati kroz razgovor što više o njoj. Mogu vam se pohvaliti da mi je to donekle uspjelo. Nevjerojatno je to kako iz pogleda te osobe i osmijeha zrači tolika simpatičnost i veselje! Uvijek me bilo strah prići toj osobi jer dolazimo iz prerazličitih svjetova. Ali s vremenom počinjem shvaćati da sve što nas na neki način razdvaja, s druge strane nas sve više spaja. U svakom našem dosadašnjem razgovoru nije niti na tren bilo one neugodne tišine koju doista nitko ne voli. Nevjerojatno je to koliko se opušteno osjećam u društvu te osobe i koliko mi njena prisutnost paše. Mišljenja oko nekih stvari nam se poklapaju, šalimo se na svoj račun, a u mnogo stvari se i jako dobro razumijemo. Ne znam doista što ta osoba točno misli o meni, ali ja znam da me doista privukla na jedan vrlo poseban način i da u zadnje vrijeme često pričam o njoj što nekima možda i smeta, ali oprostite mi! Toj osobi sam jako zahvalna jer me naučila nekim stvarima i pomogla mi da u životu ne treba shvaćati sve stvari preosobno...
Pjesma koja me veže za tu osobu...
SMS-MOJA ULICA
Nije ovo onaj isti grad
Gdje smo djeca bili.
Ni ja više nisam lud ni mlad,
Samo ti se čini.
A u našoj staroj ulici
Ja ne živim više,
Al bar ću pjesmu
Da joj napišem.
Rijetko imam vremena,
Al znam ponekad svratim
I uvijek mi manja izgleda
Nego što je pamtim.
Tu na broju 3 ja pozvonim
Da li nekog ima,
Tu na mojim kućnim vratima.
Jer život nas je rasuo svijetom
Kao bisere
I možda se i sretnemo
Ko zna kad i ko zna gdje.
Možda baš tu pod trešnjom
Što nas je od kiše sakrila
Tu gdje si me zadnji put poljubila.
Rijetko imam vremena,
Al znam ponekad svratim
I uvijek mi manja izgleda
Nego što je pamtim.
Tu na broju 3 ja pozvonim
Da li nekog ima,
Tu na mojim kućnim vratima.
Post je objavljen 29.03.2007. u 20:03 sati.