Mislila sam da će me slijedeći dan učenici obasipati svojim prijavama za Tromagijski Turnir, ali sam se prevarila. I baš kad sam pomislila da će se Hogwarts osramotiti jer nema učenika koji bi se prijavili moj kabinet upala je jedna od one 3 nove učenice. ˝Joj, oprostite što kasnim, izgubila sam se u dvorcu. Došla sam predati svoju prijavnicu za turnir.˝, zadihano je rekla. ˝A kako se ˝zoveš, ako smijem znati?˝, pitala sam.
˝Deborah Watson.˝, rekla je. ˝A jesi li 100% sigurna da želiš ići?˝, pitah ju.
˝Pa naravno da jesam inače se ne bi ni došla prijaviti!˝, rekla je ona samouvjereno i otišla.
Poslije nje su se došli prijaviti još neka 4 Slytherina, nekoliko Rawenclawa i troje Hufflepufa.
***
Nakon večere ravnateljica nam je rekla da još malo ostanemo u Velikoj dvorani jer ima još nešto za objaviti. ˝Danas mi je stigla sova sa još jednom sretnom vijesti.˝, počela je McGonagallica,˝Sutra će te pisati sve završne testove jer ćete ostatak godine provesti u Durmstrangu-cijela škola.˝ Kad su ovo ćuli učenici su počeli vrištati i skakati od sreće, a ni učiteljima nije teško palo.
U Durmstrangu…
Danas smo napokon stigli u Durmstrang, moju bivšu školu. Kad sam opet vidjela onaj veliki park malo me uhvatila nostalgija, ali sam se trgnula kad me Igor Karkaroff, moj bivši ravnatelj, došao pozdraviti. ˝Gospođico Lupin, kakva je?˝, pitao me, a ja sam se u sebi nasmijala njegovom engleskom.
***
Cijeli dan sam provela u šetnji sa Violet i Annom, dok su Brooke i Yasmine razgledale dvorac. Navečer sam pošla u sobu koja je bila namijenjena meni i McGonagallici, ali sam u jednom trenutku začula tiho šuškanje plašta. Krenula sam u tom smjeru, ali sam se malo uplašila jer je u hodniku u koji sam ušla bio mrkli mrak. ˝Lumos.˝, tiho sam promrmljala, a na mom štapiću je zatreperio snop bijele svijetlosti. Nastavila sam slijediti ono šuškanje sve dok nisam došla u neku staru učionicu, osoba koju sam slijedila zasigurno je ušla u tu prostoriju, ali kad sam upalila sve baklje na zidu vidjela sam da u prostoriji nema nikoga. ˝Čudno.˝, pomislila sam, i počela razgledati prostoriju. Unutra je bila hrpa starog, prašnjavog namještaja i isto tako prašnjavih knjiga. Ali ono što je meni privuklo pozornost nisu bile knjige, nego neko zrcalo koje za razliku od ostalih stvari nije bilo prašnjavo. Prvo sam pomislila da je to slavno zrcalo ERISED, ali to nije bilo to, kad sam pogledala u njega nisam vidjela ništa neobično, samo odraz sebe i prostorije.
Post je objavljen 29.03.2007. u 15:19 sati.