Dio prvi se može pročitati ovdje..
Na putu prema saborskom restoranu, naišli smo na Predsjednika Sabora, Vladimira Šeksa. Pitao je drlesara kad stižu njegovi blogeri, što je meni bilo strašno zgodno.
Na stranu politika, ali kad se u Saboru priča da dolaze blogeri makar i po hodnicima, to ima svoju težinu za blogerski svijet .
Upoznali smo se sa Šeksom, a on se najviše zadržao u razgovoru s mojim sinom savjetovajući ga da nek uči i jednog dana dođe "ne kao gost".
Nakon toga, bili smo gosti gospodina Lesara i u slavnom saborskom restroranu. I opet je uslijedilo moje čuđenje. Niti traga glamura, luksuza, delikatesa i delicija. Sve izgledom, a i okusom, najviše podsjeća na studenske menze. Čak je i ugođaj takav, uz graju pozdravljanja i razgovora.
Moguće sam ja prehrambeno razmažena, volim kuhati i fino hraniti sebe i svoju obitelj pa mi ovo što smo dobili nije bilo "bogznašta". U nekim radničkim kantinama sam jela i kvalitetnije, obilnije i jeftinije.
Na traženje svoje mame da poslikam "finu papicu" bezobrazno sam izvadila foto aparat, ispričala se i slikala.
a i jelovnik, možda koga zanima..
Kako je uskoro trebala završiti sjednica, odvedeni smo na galeriju za posjetitelje. Odozgora smo promatrali i slušali postavljanje saborskih pitanja i odgovore na njih.
Sama Sabornica je dosta manja nego što to izgleda na televiziji, vjerojatno zbog kutova snimanja, ali svejedno djeluje vrlo impresivno.
Saborske klupe su bile neočekivano pune. Na prste bi se mogla izbrojati prazna mjesta, a rasprava je bila poprilično zanimljiva.
Nakon pozdravljanja s našim domaćinom uslijedilo je još jedno iznenađenje. "Zaskočila" nas je novinarka Indexa s nekoliko pitanja u vezi našeg posjeta Saboru.
Vrlo je neobičan osjećaj biti intervjuiran i tek kasnije, kad je članak objavljen ovdje, vidjela sam šta je sve rečeno.
Novinarka Indexa nas je točno citirala, tako da sam i s te strane jako zadovoljna.
Vidjela sam sve skupa, a i doživjela puno više nego sam se i nadala.
To nije bio samo neki poluturistički posjet Saboru, kakav sam ja očekivala, nego i vrlo ugodno provedeno vrijeme.
Čudo jedno kako to bloganje može svakamo odvest. Eto, nas blogere i u Sabor.
Post je objavljen 29.03.2007. u 15:42 sati.