Marketing
...white flag...
Ona je tu
a mi se ponašamo kao da to ne znamo
ona je tu u patnji kiše,
u bezgriješnim srcima
zašto je nitko neće otjerati?
kada će otići?
sve više me je strah...
strah me za vlastiti život
za život koji ne volim
ali ipak neću dopustiti da me pobijedi
jača sam, znam to
uspjet ću!
Ako misite samo o prošlosti, zauvijek ćete biti zatočeni u njoj.
Većina ljudi se neće slagati s tim. Ja izbjegavam razmišljanja o prošlosti. Ne volim onaj osjećaj tuge kad vidim koliko sam pograšaka učinila, koliko sam ljudi povrijedila i koliko je ljudi mene povrijedilo. Usredotočena sam na svoju budućnost. Kada mislim na svoju budućnost osjećam se sigurnom jer znam da me nešto čeka. Da ću nekako i ja pomoći u tome da svijet bude ljepše mjesto, a možda totalno suprotno... volim kada ne znam što će se sljedeće dogoditi, volim spontane stvari, volim iznenađenja, živim za sutra... Vjerujem da će sutra biti bolje nego što je bilo danas. Sada sam se sjetila što piše na onom zidu blizu moje škole, vjerovatno svi znaju, a za one koji ne znaju ovako ide:
Nasmiješi se jer će sutra biti još gore.
Tako nekako ide.
Vjerujem da bi puno ljudima u životu bilo puno bolje da ne traže svoju srodnu dušu. Ako vas je vaš objekt požude odjebao zašto patiti za njim?! Ako te neće onakvog kako jesi, zašto bi vi njega trebali. Morate zapamtiti:
To nije prava ljubav!
U ovaj post sam dodala par rečenica jer mi je došlo...
Pusti neka misle što hoće!
pozdrav od mene.... 
Post je objavljen 29.03.2007. u 09:48 sati.