Osvrt na likovni susret s djelima Damira Belavića u Ivanić Gradu, u ožujku 2007.
Likovna umjetnost posljednjeg stoljeća, pa i današnjeg vremena, obiluje krajnostima. Tvorcima nekolicine glavnih pravaca njezina razvoja u prvim decenijima 20. stoljeća pošlo je za rukom, likovnim sredstvima popratiti procese znanstvenog i tehnološkog razvitka čovječanstva, nadviti se nad puku tjelesnost i spoznaje pročišćenog uma pretočiti u čistu estetiku likovne apstrakcije, često uokvirene zakonima euklidske geometrije, a nekad putujuće dinamičnim dimenzijama fraktalnih struktura u vječitim transformacijama mračnog, tajanstveno pulsirajućeg svemira. Drugi su opet, pronicljivošću duha prodrli u slojevitu strukturu čovjekove nutrine, pronalazeći tamo čitave svjetove zamagljenih slika i košmara, često izvan granica realnog. Neki su izvor likovnog nadahnuća pronašli u banalnostima potrošačkog društva, postavljenima na pijedestal visoke umjetnosti. Drugi su pak, varirajući davnu temu Vanitas, u smislu prolaznosti i ispraznosti svega materijalnog, pronalazili suptilnu estetiku u prikazima ružnoće i raspadanja, a treći nalazili smisao svoga stvaralaštva u estetici hiperealističkih ideala triumfalnog povratka klasičnih akademskih vrijednosti. I društveno angažirana umjetnost, oslobodivši se spona tradicionalnih socijalno obojenih tema, pronašla je novi svijet slobode u sferama konceptualnog pristupa likovnosti. No, vrelo likovnih nadahnuća još se nije iscrpilo i novi naraštaji likovnih stvaralaca jednako uporno kao i nekad, možda samo uz puno više komunikacijske slobode, traže svoje vlastite staze, odgovarajući na nove izazove svijeta na rubu nove prekretnice.
Jedan od predstavnika mlade generacije likovnih stvaralaca s područja Moslavine i posebno, Otoka Ivanića, je i Damir Belavić, nastavnik matematike i informatike u OŠ Stjepana Basaričeka u Ivanić Gradu. Zapažena likovna senzibilnost koju je pokazivao već u osnovnoj i srednjoj školi, usmjerila ga je, tijekom studija na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (mentor: prof. Miroslav Huzjak), u izrazito aktivno likovno stvaranje koje je nakon završenog studija preraslo u ozbiljno bavljenje slikarstvom.
U proteklih nekoliko godina, likovni izričaj Damira Belavića obilježen je izrazitim traženjem novih likovnih inspiracija te ispitivanjem različitih tehnika i metoda slikanja. Zbog toga će i postav izložbe u Ivanić Gradu, otvorene u prve dane proljeća 2007., nekima možda djelovati heterogeno i neuravnoteženo. S druge strane, upravo će ovakav izbor djela širom otvoriti pogled na stvaralaštvo mladog slikara i potaknuti brojna pitanja njegova daljeg razvoja.
Najstariji su radovi na izložbi crteži olovkom iz ciklusa djela u kojima se fantazijski sadržaji miješaju s hiperrealističkim pristupom koji ponekad podsjeća na klasike stripa, no, prije svega, ti nam radovi uvjerljivo govore o nedvojbenim likovnim i kreativnim potencijalima mladog autora.
Nakon razdoblja monokromnog crteža, Damirovu su pozornost privukli pitomi krajolici Moslavine s dinamikom livada, vinograda, oranica i šuma koji su mu pružali sadržajnu podlogu za istraživanje izražajnih mogućnosti pastela. Velika slika s motivom puta kroz šumu vatreno narančastih boja, sjećanje je na to razdoblje.
Najveći je dio izloženih djela naslikan tehnikom uljanih boja ili akrila. Uočljiva je i raznolikost u namazima gdje primjećujemo kako slikanje lazurama sve više uzmiče pred vehementnom dinamikom grubljih, pastoznih nanosa, često u intenzivnim kontrastima komplementarnih boja. Posebno mjesto u tom sklopu zauzimaju slike inspirirane morem i podmorjem u kojem se živahni pokreti morskih bića isprepleću sjenama amfora kao tragovima tajanstvene nazočnosti čovjeka u okolini elementa kojemu on u cijelosti nikad ne pripada.
Energično kontrastiranje boja i odlučan, brzi potez kista ili lopatice karakteristični su i za seriju pejzaža na kojima ponekad pratimo prepoznatljive vizure livada i vinograda u okolici Ludine, dok na drugima, slikarova mašta luta krajolicima sjećanja i vizija.
Upravo vizije nekog gotovo vilinskog svijeta predstavljaju još jednu osebujnu tematsku liniju u slikarstvu Damira Belavića. Za razliku od energične čvrstoće poteza na slikama s morskim motivima, ove su slike poput vizualnog zapisa snova gdje se u dugim, mekim potezima izmjenjuju predjeli svjetla i sjene, gdje se pojavljuju obrisi čudesnih bića, lebdećih u toj igri žutih boja svjetlosti koja se probija kroz svježe zelenilo proljetne šume. I ako taj svijet mašte, to utočište mira koje autoru pruža slikarski medij, vodeći ga – bar na kratko – daleko od svijeta nasilja i pesimističkog sivila svakodnevice, uspije upozoriti posjetitelja izložbe da može i on, pa makar samo na tren, u kutiću svoga srca otkriti i doživjeti svijet neprolazne ljepote i smirenosti, izložba je ostvarila svoj cilj. Jer svaka je izložba novi susret, novi razgovor, novi povod za traženja novih spoznaja na putovima koje je otvorio autor djela, širom otvorivši prozore vlastitih duhovnih prostranstava.
Vida Pust Škrgulja, povj. umjetnosti
Post je objavljen 29.03.2007. u 00:24 sati.