volim ga. nepojmljivo, neizmjerno, nezamislivo ga volim. nikada nisam mislila da cu moc volit nekoga ko sto volim njega. a kako znam da ga volim? jednostavno. ne mogu podnijet da sam odvojena od njega. napravila bi sve za njega. cak sam se pocela trudit oko skole zbog njega. njemu ne mogu lagat. njemu uopce ne zelim lagat. s njim mogu jednostavno satima lezat u krevetu i pricati. samo on me moze nasmijat kad sam na rubu. s njim se mogu sprdat oko nekih stvari koje su drugima nepojmljive. on ima razumjevanja za sve moje hirove, prohtjeve i zahtjeve. mogu cijelu noc provesti gledajuci ga kako spava. on je jedini muskarac koji me je prihvatio takvom kakva jesam. ni ja sama ne mogu virovat kolko sa ga zavolila u ovako kratko vrime... i sad dok on ovo cita vjerojatno se smjeska. kasnije ce mi reci da me voli puno, puno, puno, puno, puno i jos vise, u stvari najvise. i onda ce ic spavat jer je jako umoran. ujutro cemo se vidit u busu... kad dodjemo u split, ja cu s njim sacekat bus na sudu. u 8 manjue 20 ce bus odc i on ce otic radit, a ja u skolu. i vjerojatno se necemo vidit do sutra navecer. ja cu izludit dok se ne vidimo... falit ce mi... u biti, vec mi fali. uvik mi fali, kad god nismo skupa. jebiga, volim ga.
ovaj post ima svrhu (osim toga da ja svima dam do znanja kako sam u sretnoj vezi):