Sunce me topi.
Dan mi se kesi blještavilom boja.
Crveno, žuto, plavo...
Zeleno lišće leluja kroz mene.
Pravo sam dijete.
Ali dođe on te prevrne sunce,
izbriše boje.
Njegova svjetlost boji nebo,
nebo guta cijeli svijet.
Tajanstveno ništa. Prigušeno sve.
Toćam se u mjesečini naših tajni,
mašem nebu da me uzme,
vičem njemu da mu šapne.
Ali on čuje samo
svoju svjetlost kako šuti
...šššššššššššš...
Post je objavljen 28.03.2007. u 20:36 sati.