Zašto ljudi češće pišu o boli, o tuzi, o nesrećama,nego o veselju,radosti i ljubavi???Upravo zato što im je to puno 'poznatije', ali isto tako jer žele olakšati dušu.Čudno je to kako na jedna, obična riječ povrijedi. Tako je tanka granica između tuge i radosti.
Tako je malo potrebno da nas čovjek povrijedi. Zašto je to tako? Ali mi i sami koji puta nesvjesno to učinimo. Jedna rečenica,jedna riječ je dovoljna da nekome 'uništimo' život. Nekada učinite nešto što niste smjeli i ne razmišljaju o posljedicama, ali onda kada nam dođe do glave što smo učinili,malo je prekasno.
Jednostavno to je prirodna stvar koju je svaki čovjek barem jednom napravio i požalio. Pred svima se pravimo da nam je super i da je sve baš u najboljem redu,ali to je laž. Jedna,velika laž jer ono što uistinu osjećamo je tuga i iznutra patimo i 'gorimo' i ne ide nam u glavu što radimo i zašto to radimo!Zapravo što čovjek time želi pokazati? Da uživa usprkos svojoj boli kako bi se bolje osjećao ili kako bi to drugima pokazao?!Iskreno,to je veoma ironično,a ironija je stvarnost današnjeg svijeta...Zašto čovjek toliko ne priča o radosti?Zapravo o radosti,barem ja, i nemam toliko za pisati jer u zadnje vrijeme sve loše stvari mi se događaju.Ali opet i nije sve tako crno kako se čini.Svaki dan je novi dan i nadam se da će biti bolji od jučerašnjeg...a u nadi je spas...i u spasu je snaga...
I onda se pitam zašto ljudi toliko lažu?Prije sam smatrala da jedna laž može 'spasiti' čovjeka odnosno da zaobiđe istinu koja bi mogla povrijediti nekoga,ali više to ne mislim jer draže mi je čuti istinu ma koliko bolna bila, nego da mi netko laže iako zna da znam istinu...
Čemu sve to???
Post je objavljen 28.03.2007. u 19:38 sati.