Sveti Siksto je po rodu bio Rimljanin, postao je svećenik, a po smrti pape Celestina I. 27. srpnja 432. izabran je jednoglasno za njegova nasljednika te 4 dana kasnije posvećen za rimskoga biskupa. Bilo je to samo godinu dana nakon Efeškog sabora koji je osudio dva kriva nauka: pelagijanizam i nestorijanizam. Siksto je nastojao da one koji su u zabludi vrati natrag kršćanskoj istini i jedinstvu Crkve. Zato je netko o njemu zapisao ovo: "Kako vjerujemo, uzdignut si na apostolsku stolicu za dobro čitave zemlje. Kristove Crkve, raspršene po svijetu, imat će sada svjetionik koji će osvjetljivati ne samo Zapad, već i posljednje okrajke svijeta."
U svom pismu antiohijskom patrijarhu Ivanu Papa je pisao: "Iskusio si iz sadašnjih događaja što znači dijeliti našu vjeru. Blaženi je Petar, apostol, predao svojim nasljednicima ono što je sam primio: potpunu i jednostavnu vjeru, koja je strana svađama, a koju moramo neprestano razmatrati i u njoj ustrajati. Nije mala briga i posao koji nas čeka da bi Crkva bila bez ljage i bore."
Djelovanju sv. Siksta III. valja pripisati i završetak gradnje nekih rimskih bazilika, tako bazilike Sv. Sabine, koje je započeta gradnja već za pape Celestina I., Sv. Lovre in Lucina, Sv. Petra u okovima, a Lateranska je bazilika dobila velebnu krstionicu u osmerokutnom obliku. No najveće je djelo bazilika Sv. Marije Sniježne na Eskvilinu, zvana općenito Sveta Marija Velika. U njoj prekrasni mozaici svjedoče još i danas o događajima na Saboru u Efezu godine 431., gdje je osuđena neispravan Nestorijev nauk o dvjema osobama u Kristu, a i definirano da je Marija Bogorodica, tj. Majka Božja.
Iako je sveti Siksto umro 29. ožujka 440., Rimski martirologij slavi ipak njegov blagdan na današnji dan. I njegov pontifikat dokazuje jasno primat rimskoga biskupa, koga se priznavalo već tada ne samo na Zapadu nego i na Istoku. Grob svetog Siksa III., pape, nalazi se pokraj groba svetog mučenika Lovre na Tiburtinskoj cesti.
Post je objavljen 28.03.2007. u 18:20 sati.