Marketing
Ima li išta na ovom svijetu smisla?...
Život je stvarno čudan, neplaniran, neočekivan, ponekad dobar, ponekad loš, pun iznenađenja, zagonetan, predivan, odvratan, zanimljiv… U biti, za život ne postoji prava riječ on je jednostavno sve. Mi smo život, sve je život!
Zanimljivo je kako ti se ponekad zna promijeniti u samo pet minuta, zanimljivo je kako se ponekad i tih pet minuta čine kao cijeli život. Vrijedi li ljutiti se na život kada nisi zadovoljan sa njim? Vrijedi li ljutiti se na sebe kada ne znaš živjeti? Mislim da ne jer nema smisla. A vrijedi li uopće truditi se živjeti? Mislim da itekako vrijedi. Ne volim osobe koje imaju slabi karakter, ne volim osobe kojima je i mala sitnica dovoljna da se osjećaju grozno, ne volim osobe koje ne znaju biti hrabre i jednostavno u uživati u životu. Biti sretni što imaju tu priliku, živjeti. Ljuta sam na osobe koje si oduzmu život. Takve osobe ne smatram hrabrim, takve osobe smatram kukavicama. Često neki znaju reći kako trebaš imati hrabrosti dići ruku na sebe. Ja tako ne razmišljam, mislim da trebaš imati hrabrosti živjeti. Biti spreman na sve. Znam da nije lako imati takav karakter ali svi ga imamo u sebi, samo ga trebamo izvući. Život nam čine sve one male stvari. I loše i dobre. Iako mi se čini kako u zadnje vrijeme ljudi (barem oni oko mene) izvlače samo loše stvari u svemu , kompliciraju život sebi a i drugima. Ne kužim osobe koje u svemu vide samo loše stvari, ne kužim osobe koje iz drugih izvlače loše, ponekad ih i izmisle samo da bi sebe opravdali za mnogo toga. Nitko nije savršen i tražiti od drugih da budu savršeni je sebično. Ponekad se nekome trudiš biti pravi prijatelj, biti uz njega uvijek, voliš tu osobu i previše a onda se u samo trenu sve promijeni. Makar nisi ništa ni napravio usudi se povrijediti te. Usudi se od tebe napraviti najveće govno. Usudi se pomisliti bilo što protiv tebe. A gdje tu ima smisla? Kako da onda tu osobu gledaš? Zar da posumnjaš u sebe radi nje? Ne, jer svatko je svjestan kada radi nešto loše a i isto tako je i svjestan kada ne radi ništa loše. I onda se osjećaš glupo! Ne zbog te osobe, nego zbog toga što shvatiš da danas rijetko tko cijeni pravo prijateljstvo. Pravim prijateljima se uvijek prigovara, uvijek se najlakše naljutiti, naći bilo koju sitnicu da neki svoj bijes zbog drugih istreseš na njih… Ali tada trebaš biti svjestan da neće oni uvijek to trpjeti. Svima jednom dosadi kada imaju osjećaj da su za tebe ništa a onda se kaješ kada shvatiš da si ih izgubio. E, tada nemoj više žaliti jer si to zavrijedio!
Ali nije sve tako crno, uvijek se nađe netko tko te voli i tko će ti dokazati da je život super. Meni se svašta događalo u zadnje vrijeme. Na neke osobe sam užasno ljuta, radi nekih opet stvari sam jako sretna a sve u svemu to je život. Nikada ne može sve biti dobro a nikada ne može sve biti loše.
Zaključak cijelog ovog mog posta je da u stvari ništa puno ne očekujemo u životu i sve će doći na svoje mjesto. Događat će nam se još milijun različitih stvari koje mogu promijeniti u jednom trenutku sve. Trebamo uživati ali i često misliti i na druge. Često se zamisliti u situaciji koju napravimo nekome i tada se shvati da ponekad i nisi u pravu.
Ali, sve u svemu, ne treba žaliti zbog ničega samo se potruditi da neke loše stvari ne ponovimo više puta, barem ne osobama koje to nisu zaslužile.
Update:
Ne kužim zašto neki ljudi svoje pse puštaju same na ulicu. Tobože ih vole a uopće ne brinu da radi njih neki ljudi mogu poginuti. Ja obožavam pse i da mogu, svakog kojeg vidim da luta sam, dovela bi kod sebe ili barem nahranila. Oni su u biti kao i mi ljudi, dovoljno im je samo malo pažnje da bi bili sretni. Jučer se nama našao na cesti jedan pas u kojeg smo mi udarili. Meni je to bilo tako stravično i koliko god se to sada činilo glupo ali ja stalno mislim na tog psa i nadam se da su ga njegovi vlasnici našli i da je živ. Naravno za to nismo krivi ni mi a ni on. Zato jednostavno ne kužim ljude koji puste pse da odu van na ulicu sami. Ovaj pas je stajao na cesti, bio je mrak, on je još bio crn i dosta velik da smo ga skužili tek kada smo došli ispred njega. Da nam je auto malo više jurio mi bi završili u kanalu ili ne želim zamišljati onaj još gori dio priče. Auto nam ima samo neke manje štete a što je sa psićem ne znam. Zbog mraka nismo vidjeli gdje je samo se čulo da jadničak negdje cvili. Naravno, nije on kriv. Oni se ponekad nađu u situaciji da ne znaju reagirati da pobjegnu u pravo vrijeme ali zato je kriv njegov vlasnik koji očito nije trebao ni imati psa kada se ne zna za njega brinuti. Moglo se nama dogoditi nešto a što se tiče psa ja se nadam da ipak postoji šansa da je on još živ i da će njegovim vlasnicima to biti dobra pouka u životu ako ih je uopće i briga.
Post je objavljen 28.03.2007. u 15:27 sati.