Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/andrea0morth

Marketing

Gledam oko sebe, vidim ljude kako plaču ili se smiju. Sve to rade svojom odlukom, na svoj način. Ne mogu to promjeniti. Mogu promjeniti samo sebe i svoj pogled na njih.

I što da kažem???
Pišem novi post... I što ću s njime promijeniti???
Napisala sam neke priče...
Pa pročitajte i prokomentirajte...

«Hodala je pored njihovih razbacanih, krvavo trulih tijela izgubljenih u prostoriji prošlosti. Zaobilazila ih je trudeći se ne dotaknuti te beskorisne mase zatvorenih očiju. Nije joj se to sviđalo. Nije mogla prepoznati kako su umrli jer im nije mogla vidjeti oči. Njihova zapešća su bila prerezana kao simbol rana koje je sama sebi napravila zbog njih. Gledala ih je s osjećajem gađenja u svome prerezanom grkljanu. Bila je mrtva, ali nije plakala zbog toga što su ju svojim riječima ubili.»

«Probudila se je i nevoljko prisjećala prijašnje noći. Naposljetku, i tog puta su svi osim nje bili u pravu. Htjela im je jednom za svagda reći sve. Nije joj bilo stalo bi li ih time razočarala. Bilo joj je sasvim svejedno. Nikada ju nisu razumjeli, to se promijeniti nije moglo. Pogledala ih je, ali nije imala hrabrosti da izusti niti riječ. Opet su pobijedili. Opet je sve bilo kako su oni htjeli. Opet je ona ostala ta koju nitko nije ništa pitao, poštovao ni razumio. Zatvorila se je u 4 zida i polako počela stvarati svoj svijet.»

«Polako propadala je sve dublje tražeći drvo za koje bi se mogla uhvatiti i pronaći neko donekle sigurno skrovište. Sve što je vidjela bio je mrak, previše crn i predugačak. Bojala se je beskonačnosti, znala je da će se u njoj izgubiti. Ali nije htjela odustati. Htjela je postati netko, ili nešto, čime bi se oni ponosili. Htjela je zadovoljiti njihove isprazne mozgove koji su neupoznati s svim riječima dužim od 5 slova, o da, samo je to htjela. Maštala je o drugome svijetu, drugoj njoj koju bi oni voljeli. Da su je barem voljeli...
Probudila se je, sasvim sama, izgubljena u svemu tome. Probudila se je ali nikada više nije zaspala. Shvatila je što su joj napravili. Natjerali su ju da opstane ono što je prezirala. Postala je marioneta svega čega se je bojala. Postala je ono što je mrzila, što nikada nije htjela da bude. Probudila se je. Nikada više nije zaspala. Previše se je bojana snova stvarnosti da bi sanjala. Zauvijek se je izgubila u mašti...»



Post je objavljen 28.03.2007. u 16:50 sati.