Pročitah jučer knjigu Eda Bcbaina Sadie kad je umrla (Sadie when she died).
Išla sam na poštu platiti kojekakve račune kad me napala kroz staklo izloga.
"Nosi me kući! Nosi me kući! Cvil, gnjec, molim,....", pa da se riješim dosadne gnjavaže razmišljanja o njoj cijeli dan kad dođem doma, uzeh je sa sobom.
Zgodna knjižica. Sasvim simpatičan stil pisanja. Kriminalistika. CSi prije CSI-ja.
Kako sam se ovih dana pomalo zabila u posao, koji, bajdvej, nije nimalo sličan kriminalističkom štivu, pružila mi je ugodna dva sata zabave. Da nije biometeoroloških uvjeta koji mi ne daju živjeti od glavobolje, činilo bi se da je dan čisto krasno prošao.
I tako,.... Sadie kad je umrla. Hmmm.
Kako to da ljudi misle da će nevjera za nevjeru ili prevara za prevaru nešto riješiti? Ono, koji penis je to? Ako me muž prevari i ja to saznam onda ću ja njega prevariti pa smo kvit. Kak to?! Kakvo kvit, pobogu?
Post je objavljen 28.03.2007. u 15:21 sati.