Recite vi meni, jeste li ikad osjetili tuđe probleme kao svoje vlastite, baš onako istinski, kao da ste ih vi prouzrokovali?
No, danas nisam išao na faks. Previše je razloga, spomenut ću samo dva: moram učiti staničnu i ne želim gledati reprizu profesorove erekcije čitave dvije ure. Man, taj frajer ima vrlo odlučnu i čvrstu alatku, kad je može držati tako uspravno, kao stijeg. I zamislit ti tog čuda, mi nismo prva generacija koja je uočila njegovu „obdarenost“. Naime, nekidan smo gnjavili demosicu iz ekologije koja je sada napola druga godina i u žaru priče pitala nas je upravo jesmo li primjetili ogroman primjerak koji se šeće ispred nas na organskoj. Kemiji. Meni se ona odmah deset puta više svidjela, čim je tako slatko perverzna. Joj što obožavam perverzne ljude....
U svakom slučaju, sjedim doma i razmišljam odakle krenuti. I toliko me umorilo razmišljanje da sam si morao napraviti objed. A sad se davim čokoladom (kvragu, kad sam je prije svu pojeo, jbga) i mučim se tuđim problemom. Ali nemam baš previše vremena za to jer me stanična jezgra zove da se zajedno zabavljamo cijelo popodne. Jupi ja je, baš se veselim druženju s njenim porama, proteinima te veoma zajebantski raspoloženom mRNA. A možda nam bude i dobro, tko zna?
Na moju neopisivu žalost, jako je teško početi s nekim poslom, pogotovo ako podrazumijeva listanje knjižurine koja je dovoljno teška da bi potopila Titanic (kad on nekim čudnim čudom ne bi trunuo na dnu svijeta). I iako sam si poviše stola zakovao latinsku poslovicu koja u prijevodu kaže „Započni, počinjanje je polovica posla“, nekako mi je teško preskočiti u višu energetsku razinu i aktivirati ostatak mozga, onaj zadužen za pokretanje desne ruke gore pa dolj.... ma da, naravno da govorim o tome, vi perverzna sunca moja....!!! Ne, mislio sam kako desnom rukom prvo moram skinuti knjigu s police pa je spustiti dolje pa je otvoriti... Neobično komplicirani pokreti, nemreš bilivit.
Sada slušam 3 Doors Down, baš mi odgovaraju na stanje uma, i mog i onog tuđeg; očekujem dažd koji samo što nije... Volim kada kiša pada, smirujuće djeluje i tek mi se tada da učiti; kišna popodnevlja su dušu dala za knjige. Ali prije kiše treba pokupiti onu robu koja se vani suši i koja je cijelu noć preležala na podu jer ju je vjetar razbacao kao kosu pokisle vile...
Boleslava mi je najavila da će mi održati svoj govor s govorničke, kada se vratim za Uskrs doma. Ne želi mi majlat jer kaže kako je popraćen s puno vizualnih efekata. Jedva čekam. A govor govori (ma vidi ti to, kako je on pametan....) o tome kako bi trebalo ukinuti proizvodnju grudnjaka. E, pa, moja draga i veoma perverzna Boleslava, jedva čekam da vidim te vizualne efekte! Ili možda ipak ne?
Gle, dvije i po ure su. Razmišljam o profesoru iz organske, pitam se jel mu još stoji ponosno i gordo uspravljen (tj. u horizontalnom položaju, paralelno s podlogom....), moram ga pitat da mi oda tajnu uspješnosti.... Želim ga zagrliti.... NE, NE NJEGA!!!! O Bože, neka vam takvo nešto nikad više ne padne na pamet, molim vas.... Ne, svog dragog bi htio zagrliti, pogodili ste već da na njega aludirah već na početku... Ima čovjek problem jedan kapitalni, a ja bijući sentimentalna pussy kakva i jesam, to bih riješio jednim velikim hugom. Kažem vam, jedan istinski i čvrsti zagrljaj liječi apsolutno sve, osim ako ste inhibirani kao i on pa ne dopuštate da vam ljudi rade takve stvari...
A sad vam moram reć mrš jer je jezgra postala nestrpljiva i idem joj se posvetiti punom parom. Hvala Providnosti pa sam sam doma, što znači da mogu izaći iz ovog zatvora tri i po s tri i po što se sobom mojom naziva, i poći u dnevni boravak, bez bojazni da će mi Čistoća opet govoriti od dlakavim pizdama i unutarnjoj ljepoti žena. Ja sebi čestitam na čeličnim živcima i OGROMNOM strpljenju koje me krasi jer bi inače bilo kazina, mislim da bi bio posvađan sa svakim rezidentom ovog prašnjavog stana u visokom potkrovlju. Jeeeeeeeee, Frano si je ulovio prvu muhu u svoju novoopletenu mrežu! Baš sam ponosan, my little baby has konačno odraslo, sunce moje malo, crno i dlakavo. Koliko dugo žive obični, kućni, kutni paučnjaci? Shrvalo bi me kada bi mi Frano sada krepao, mislim da ne bih mogao izdržati toliku tugu....
Anyway, do skorog čitanja ljudi, idem se baviti konstruktivnim radom, malo za promjenu. BTW, želim nešto perverzno čitati u komentarima, zbilja perverzno. Iznenadite me, znam da to možete, u svakome od nas se krije ogromni perverzni um!
UPDATE:
Netko je noćas ubijen u kadi.... Sad sam pošao obaviti nešto čime vas neću zamarati i nisam mogao ne primjetiti ogromnu, skorenu crvenu mrlju koja se proteže prljavobijelom, od kamenca izgrizenom površinom. Ima crvenih tragova i oko špine te tuša... Te ponešto na zavjesi. Sad kad malo bolje razmislim, jutros nisam čuo Vlada da ide na posao...
Post je objavljen 28.03.2007. u 14:39 sati.