Marketing
Ispovijed
znam da je ovo vrijeme, vrijeme kada i svatko od nas mora otići na
ispovijed.Ali zašto stalno odgađamo ta odlazak?
Zar se bojimo suočiti sa svojim grijesima?
Čega se bojimo?
Ispovjednika??
Zašto uvijek poslije ispovijedi izlazimo tužni, smrknuta lica?
Trebali bismo se veseliti, imati smješak na licu, a mi...
nemojmo u ispovijedi gledati sebe ili svećenika;gledajmo
Isusa jer nam on prašta grijehe.
ako gledamo sebe, nećemo se dobro ispovijedati, zaboravit
ćemo neki svoj grijeh i tada ispovijed neće piti iskrena,potpuna.
Gledajmo Isusa, samo njega.
Tada će naša ispovijed biti iskrena, tada će to biti ispovijed srca.
tada ćemo iz ispovjedaonice izlaziti sa smješkom na licu, tek tada
ćemo biti sretni.
Nekad niti ne shvaćamo koliko nam je ispovijed važna.Zar mora biti tako?
Ostavljam vam svoje razmišljanje na koje me je potakao jedan svećenik.
Pozdrav svima uz Božiji blagoslov
Perina
Post je objavljen 28.03.2007. u 12:45 sati.