Terapiju danas uzeo normalno.
Pomisljam da tjeskobu, nervozu i razdrazljivost uzrokuju omega-3 masne kiseline koje sam uzeo u isto vrijeme
kad i Helex i Zoloft. Sad ih vise necu uzimati. Danas nisam i cine se da je to bilo to (dva losa dana su bila uzrokovana time. Mozda...)
A kaj jos danas bilo....Uleti u sobu u 9:00 direktor svih direktora, i malo nas onako
iznebuha interviewira: What are you currently dealing with? i takva pitanja. Prvo dvojicu kolega onda direktno mene. A ja spremno ko iz topa prozborio rijec dvije, iako sam potpuno zaboravio jucerasnju najavu da tip uopce dolazi u obilazak pa me 'probudio' iz nezavisnog surfanja... Ali ja - Ne samo da nisam zamuckivao niti mi je srce lupalo, nego cak nisam osjecao niti tjeskobu. Ni najmanju! I sad nek mi netko kaze da razlika ne postoji, i da zivot ne moze biti bolji :))
Utorak, 27.03.2007
Jedan od lošijih dana
Ujutro 7:15 Helex 1 i Zoloft 1/2. Pojeo narancu, poslije pletenicu. Osjecao se euforicno ujutro na poslu ali do negdje 9:00 kad sam postao razdrazljiv. Pospan, umoran, bezvoljan. Slicno kao u petak 16.03. Od pocetka lijecenja ovo mi je drugi takav (los) dan.
Psihoterapija
- i dalje odlazim, vrlo zadovoljan iako dozivljavam neugodne trenutke ali koriste
Psihoedukacija
- citam evo vec trecu knjigu o depresiji, i na internetu clanke
Lijekovi
- pijem propisano i drzim se toga
Stil zivota
- u fizickom vjezbanju sam jos tanak, za pocetak bih zelio vise hodati i barem cucnjeve doma raditi.
- duhovni zivot bih zelio unaprijediti i poboljsati, takodjer steci nekakvu kondiciju.
Cetvrtak 22.03.2007
Pomisljam da je mozda uzrok u citanju tudjeg iskustva u depresiji, ali osjecam potistenost. Osjecam da ce terapija trajati predugo, da za nju nemam volje ni snage. Osjecam da bih se mogao ubiti jer za mene nema rjesenja. Sve je bezveze
Utorak 20.03.2007
Nabavio sam jos 2 knjige o depresiji, Dorothy Rowe i Sue Atkinson. Ovu drugu procitao, prvu jos citam.
Ponedjeljak, 19.03.2007
Odlucio sam da necu kemijati i praviti se pametan, nastavljam koristiti propisanu terapiju. Svaki dan osjecam se sjajno. Vratila mi se volja za zivotom.
Nedjelja 18.03.2007
Popio sam 1/2 vecernjeg Helexa umjesto cijelog (postupno 'odvikavanje')
Subota 17.03.2007
Nisam popio vecernji Helex. Procitao Mayo Clinic knjigu O Depresiji.
Petak, 16.03.2007
Helex vecernji popio o u 17:30, ostalo isto.
Vodio sina u grad itd, postao razdrazljiv, umoran i tjeskoban. Mislim mozda meni niti ne treba Helex vecernji
Utorak, 13.03.2007
Popio Zoloft 1/2 ujutor i Helex 1 ujutro.
Ajme nisam znao da zivot moze biti ovako lijep. Nestala je tjeskoba, umor i pospanost, bezvoljnost i potistenost, sve ko rukom odneseno. Skoro da bih prestao piti lijekove ali ovaj puta necu kao prije 3 godine pasti na tu zamku.
Helex 1 navecer. Nastavljam tim tempom.
U potpunosti prestao s uzivanjem kofeina.
Ponedjeljak, 12.03.2007
Posjetio lijecnika, dala mi Zoloft (1/2,0,0) i Helex (1,0,1). Rekla da najmanje 3 mjeseca treba terapiju provoditi da bih vidio rezultate.
Popio Zoloft 1/2 u 18h
Srijeda 7.03.2007
Danas popodne sam se osjecao totalno, ali potpuno ocajno i jadno. Dobio sam obavijest o pocetku seminara i pojadao se kolegi da sta ce to meni, da ionako nisam kompetentan itd. I tad mi je bilo lakse. No desilo mi se i prosvjetljenje! Shvatio sam da je komunikacija pricanje drugoj osobi o svojim osjecajima. I shvatio sam da sam vec dulje vrijeme u depresiji. Odmah sam donio dvije odluke: Kupiti knjigu o depresiji (Mayo clinic) i posjetiti lijecnika. Promijenio posao zasad ipak ne bih, hvala.
Ponedjeljak 5.03.2007
Nalazim se s kolegom iz studentskih dana. Slicna prica kao s kolegicom, niti njemu ne cvjetaju ruze, i opet samo potvrdjujem da zivot nije idealan, da posao ne moze biti idealan itd. Ali potistenost ostaje, a ja joj ne znam ime. Znam samo da kvarim svima raspolozenje, i kukam i jadam se a opet nista od toga.
Utorak 28.02.2007
Nalazim se s kolegicom iz studentskih dana. Pricam joj kako mi je sve konfuzno, kako stalno mijenjam posao, i da uopce ne znam sto bih sa sobom. Ona prica slicno, takodjer mijenja poslove, pa mi se nekako pocinje ciniti da i nije sve tako crno kao sto pricam. Ali osjecam jad, potistenost, tjeskobu...Ona u jednom trenutku ustvrdi da nije posao jedini izvor mojih problema, sto je tog trenutka postalo i meni jasno, buduci da sam saslusavsi njezina iskustva dosao do toga da je i njoj slicno. Ali i ako nije, opet ne znam odgovor sto jest pravi uzrok mojem jadu.
02/2007
Postajem siguran da sam profesionalno u pogresnoj domeni. Vracanje u prvobitnu domenu rijesilo bi sve moje probleme, siguran sam u to, dakle osjecam da je vrijeme da ponovno promijenim posao. Ali ne znam odgovoriti na pitanje sto bih stvarno sam sa sobom, sto ja uopce zelim, cemu stremim. Bezvoljnost i anksioznost dominiraju. Malo se rasterecujem pisanjem eseja, svojih razmisljanja, prica, ali i osjecaj krivnje biva hranjen time sto to nekad cinim na poslu u radno vrijeme.
11/2006
Unosni posao je realiziran, dugovi su vraceni i financijski stojimo solidno. Kratkotrajno se cini da je samo besparica ono sto me je ikad mucilo. No istina pocinje izbijati na povrsinu. Jer ima i stvari koje se novcem ne kupuju.
09/2006
Krecem na jednu vrstu grupne psihoterapije kao roditelj u programu socijalizacije nadarene djece.
07/2006
U jednom novom drustvu, na sluzbenom putu, jedan covjek koji me je odusevio svojom blagoscu, profinjenoscu i ugladjenoscu, u jednom trenutku je komentirao da treba dobiti nesto od kolege ali ne moze ocekivati da ce mu ovaj to poslati jer u depresiji. Tada mi je to zazvucalo onako, tesko je opisati, prvi puta u zivotu kao nesto sto je ipak prihvatljivo, sto nije za osudu, sto se dogadja ljudima. Mozda sam podsvjesno od tada krenuo u smjeru otkrivanja svojeg stanja ( iako ce mi trebati jos neko vrijeme ). Je li moja okolina shvacala o cemu se kod mene radi ili je ovo 'slucajno' posluzilo meni kao pomoc, vjerojatno nikad necu saznati. U svakom slucaju potiho, nenametljivo i njezno ponudjen mi je kljuc rjesenja.
06/2006
Sudjelujem u jos jednom velikom molitveno-meditativnom dogadjaju. Potpuno misteriozno i neshvatljivo za mene, ali osjecam u sebi neki plamicak uvjerenja da mi je to ispravan put, i da trebam u toj dimenziji jos prilicno razviti svoju osobnost.
05/2006
Zaduzujemo se radi pokusaja pokretanja vlastitog posla, ne velikog opsega. Rastu dugovi i napetost, sve lose osjecaje, nervozu, tjeskobu, napetost, nemogucnost koncentracije, bezvoljnost, pripisujem iskljucivo financijskim poteskocama. Smijesi mi se jedan unosan jednokratan posao i siguran sam da kad se on realizira biti cu potpuno drugaciji covjek. Siguran sam da ce novac koji nam nedostaje rijesiti sve moje probleme u glavi, na poslu i u obitelji. Kakve li iluzije!
03/2006
Promjena posla je stresna stvar. Umirujem se da bilo kakvi losi osjecaji mogu biti uzrokovani jedino time.
01/2006
Ponovno sudjelujem u velikom molitveno-meditativnom spektaklu. Proces koji se u meni pokrenuo nezaustavljivo krece dalje. Ne znam gdje ce me dovesti, ali duboko osjecam da blato u kojem sam zivio nije ambijent koji mi je namijenjen. Osjecam da mogu imati od zivota daleko vise i bolje nego sto bih sam sebi dao, nego sto mislim da zasluzujem.
12/2005
U potpunosti prestao s uzivanjem alkohola.
11/2005
Sudjelujem u jednom velicanstvenom molitveno-meditativnom dogadjaju. Osjecam da se dogadja nesto sto me neizmjerno nadvisuje, i sto uopce ne razumijem, ali suze koje mi teku niz lice (sto je kod mene izuzetno rijetka pojava) dokazuju mi da se moja unutrasnjost polako ali sigurno obnavlja i ozdravlja.
04/2005
Nesto mi je kliknulo u glavi. Ucinio sam bitan, znacajan korak prema svom unutrasnjem miru. Ne znam objasniti sto se dogodilo, samo mi se puno stvari poklopilo, nakon jednog velikog stresa na poslu. Iz najdubljeg ocaja podigao sam se u najveći mir. Ali bio je to tek pocetak odmotavanja zamrsenog klupka...
03/2005
Strahovito stresno na poslu, pripisujem to kolegama i losim odnosima, svojem profesionalnom neiskustvu, i nedavnoj selidbi. Tjeskoban do krajnjih granica, mrzim i grizem se u sebi do iznemoglosti. Ali ne komuniciram, sve gusim u sebi i istresam doma. Promjena posla bi donijela osvjezenje ali jedva da se mogu usredotociti na CV. Na razgovorima sam tjeskoban, nervozan i preuzbudjen.
03/2004
Kad sam ustanovio da satima sjedim i tupo buljim u prazno, odlucujem otici lijecniku.
Temeljem uputnice posjecujem psihijatra zaleci se na bezvoljnost i tupost, koje pripisujem novonastalim opterecenjem zbog oceve smrti prije nesto vise od godine dana. Propisuje mi Helex (1,0,1) i Zoloft (1/2,0,0). Pijuci ih doma svaki put saljivo komentiram da moram popiti svoje ludjacke tablete. Pio sam ih 2-3 tjedna, bio na bolovanju, poceo se osjecati bolje, bacio lijekove rekavsi ma kaj ce meni to. A jos si ne smijem ni pivicu popiti. Na poslu u razgovoru s jednim kolegom tumacim mu da je odlazak psihijatru normalna stvar, da je to samo kod nas predrasuda. Ali ocigledno jos vjerujem u nju iako sebi ne priznajem. Promjena posla donijet ce osvjezenje, vjerujem u to. Srecom me pozivaju iz bivse firme da se vratim i ja prihvacam poziv. Vjerujem da ce to rijesiti sve moje probleme.
02/2004
U potpunosti prestao s uzivanjem duhana.
03/2003
Vrlo lose odnose doma, napetost i nervozu pripisujem tome sto jako puno radim i putujem pa me nikad nema. Iscrpljen totalno ali na taj nacin se nekako rasterecujem iako problem ne rjesavam.
03/2002
Na drugom poslu zasicenje, dosada, bezvoljnost. Pripisujem to losoj organizaciji. Osjecam probleme s komunikacijom.
Posjecujem psihijatra i dogovaram psihoterapiju. Nakon dva susreta rekao sam da mi je to bezveze, da kaj ja njoj imam pricati o tome, mogu tak i doma svojoj zeni pricati. Uglavnom, da mislim da to za mene nema svrhe.
03/2001
Na poslu je nezadovoljstvo tako veliko da sam siguran da moram promijeniti posao. Ne samo posao nego i domenu.
03/2000
U vojsci na trecoj prekomandi totalno se iskaljujem na jednom kolegi jer sam uvjeren da me mrzi i podmece mi.
02/2000
U vojsci na drugoj prekomandi pricam jednom kolegi, koji je bio vrlo ugodan i znao je slusati, pricu o tome kako uvijek predvidjam katastrofu. Kako sam uvijek siguran da kad supruga treba doci po mene autom da ce dozivjeti nesrecu, uvijek da si zamisljam takve najgore stvari i ne mogu si pomoci. On me saslusao i vrlo obzirno i takticno, prijateljski i pristojno, rekao mi da bih mozda se trebao obratiti strucnjaku, mozda krenuti na nesto kao terapiju, da se rijesim tog tereta. Kao sto se vidi iz narednih godina, ovaj savjet nisam prihvatio niti ozbiljno shvatio. Nazalost po mene i ljude oko mene.
11/1999
U vojsci upoznajem kolegu iz Osijeka 3 godine starijeg koji mi prica svoju zivotnu pricu. Kaze da je pokrenuo vlastiti posao - kiosk, da je propao i sad pije lijekove za zivce jer ga je to skrsilo. Od tih lijekova mu se toliko spava da mora cijeli dan lezati u krevetu dok se mi vani valjamo u blatu, a ocekuje kaze i da ce dobiti trajnu odgodu vojske. Nije (koliko se sjecam) nikada izrijekom spomenuo depresiju. Ali nakon par dana stvarno je otisao doma. Je li to bila simulacija kao sto se pricalo, ne znam. Ali sada znam da sam trebao onda malo razmisliti o tome. Educirati se o tim 'lijekovima za zivce', pitati covjeka sto to pije. Ali premalo sam vjerovao u sebe te svoje sposobnosti i prosudbe, pristisnut znacajnim zivotnim dogadjajima u kojima sam sve vise osjecao gubitak kontrole. Proci ce jos puno godina do moje samospoznaje. Mozda je ovo bio nagovjestaj pocetka, taj covjek kao svojevrsni prorok...
03/1999
Priprema svadbe, totalna ludnica, nervoza, tjeskoba, opterecenost, neuracunljivost. Te osjecaje pripisujem dogadjajima a ne sebi. Gubitak kontrole sve je veci, to se osjeca i u nemoci postavljanja svojih uvjeta odnosno pripremanja svadbe po nasim zeljama. Ne, samo sutim i svima povladjujem, kao da nemam svoje misljenje. Depresija uzima maha.
03/1998
Totalna psihicka napetost i tjeskoba, uskoro diploma pa to pripisujem zasicenoscu ucenjem na fakultetu. Nisam poslusao savjet oca neka ne idem odmah raditi nego sam krenuo na posao. Nisam si dakle dopustio malo ljencarenja, opustanja. Petnaest dana odmora nakon diplome moglo mi je ustedjeti godine i godine muke i jada. Ali vise sam cijenio i volio novac nego samog sebe.
03/1997
U svakoj emocionalnoj vezi svoju partnericu optuzujem za podmetanja, laz, prikrivanje, okrivljavam i kritiziram, bezocno se iskaljujem. Nijedna veza ne traje dugo iako uvijek to zelim i tvrdim da sam 'nasao onu pravu'. Nakon prekida udaram po sebi, prekoravam se, ocajavam, jadam se prijateljima ali osjecam da se nekakvo duboko nezadovoljstvo ukorijenilo u meni i nista ne pomaze. Evidentno je da za necim tragam ali na pogresan nacin. Nisam svjestan da su emocionalna vezanja manifestacija potrebe za socijalizacijom, koja je izvoriste moje depresije. Socijalizacija je ono cemu tezim trazeci i zeleci a nikada ne nalazeci najboljeg, najprisnijeg i najdrazeg prijatelja. (Nisam tada znao da cu morati cekati da dobijem sina...)
...potencijalno stresni dogadjaji od tada...koje nisam ozbiljno shvatio...
-upisao i zavrsio fakultet
-uspostavljanja i raskidi vrlo cvrstih emocionalnih veza (pokopani osjecaji)
-poceo raditi s dostatnom naobrazbom ali nedostatnom socijaliziranoscu
-ozenio se i dobio djecu
-selio se nekoliko puta
-otac otisao na onaj svijet
-podigao kredit za stan
-prosao pakao s majstorima i sam u adaptaciji stana
-5 puta mijenjao posao
-1 puta promijenio domenu posla
-konzumirao alkohol redovito, vrlo cesto i sam
1993
Razgovor sa psihologom za vojsku. Psihologica mi je rekla da sam posebno osjetljiv, a osobito je obratila paznju kad sam otvoreno rekao da samo ponekad, u razgovoru sa jednom osobom, osjecam da i ja nesto vrijedim. Ljubazno mi je pokusala objasniti da je odlazak psihologu/psihijatru normalna stvar, da to ne znaci da si lud, da u Americi ljudi odlaze jednom tjedno i da se tu covjek nema cega sramiti. Zamolila me da joj se obavezno javim. Rekoh da da budem i nikada se nisam javio. Kamo srece da jesam...
1990
Pocinjem konzumirati alkohol, kao adolescentsko istrazivanje i uzimanje zabranjenog voca. Vec malena kolicina pica me potpuno izmijeni, a najvaznije je da potpuno otklanja socijalnu fobiju i daje mi samopouzdanje koje mi toliko nedostaje. Zato niti jedan izlazak ne moze proci bez alkohola, inace sam lose volje, prazan, dosadan i pasivan. Ovom 'metodom' sluzit cu se slijedecih 15 godina...Globalna neuroza zbog prijeteceg rata pogoduje mojem samosazaljenju kojeg alkohol raspiruje i tako stvara depresiju.
Post je objavljen 28.03.2007. u 09:27 sati.