USLUGA I NJENE ČARI
Ja nemam novaca, i nisam jedina. Ali ono što imam trošim razumno. Redovito mjesečno dobivam određenu svoticu, nije velika, ali je pristojna, redovito štedim, ali isto tako redovito idem u shopping i ušteđenu svoticu potrošim.
Jedna od rijetkih stvari na koju sam ponosna, i kojom se mogu pohvaliti: svoju sam lovu stekla na itekako pošten način. Dugi sam se niz godina borila i mučila da bih nešto postigla, i uspjela sam dogurati do ovdje gdje jesam. I nemam se na što požaliti. Novaca i ima i nema... Najvažnije je da kad stisne da uvijek ima nešto u zalihi. Često puta mi se zna dogoditi da me stisne ona dobro znana kriza koja se javlja nakon podužeg nekorištenja duhana, i zato uvijek uza se imam karticu koju mirne duše ubacim u bankomat, znajući da nisam učinila ništa loše, nego nešto potpuno zakonito i dozvoljeno. To mi je pravo određeno Ustavom: pravo korištenja vlastite imovine za vlastite potrebe.
Ali, naravno, postoji i druga vrsta ljudi. Nemali broj puta mi se dogodilo da me netko pokkušao opljačkati, na ovaj ili onaj način. Na kioscima se često dogodi da umjesto 17,00 kn prodavačica vrati 7,00. I onda se ne bi čovjek pitao: kamo ide ovaj svijet? Svi samo lažu i prenemažu, a ako podignemo glas, kažu nam da smo nepristojni. A zar nije nepristojan onaj tko krade ljudima ispred nosa, i onda je to zabuna? Popušit ću foru jednom, možda i dvaput, ali neće me nitko jebati u zdrav mozak kad znam da sam u pravu! I znam da nisam jedina...
Iz dana u dan ljudi mi se žale kako su konobari, i prodavači općenito, krajnje neljubazni i arogantni, a usto još i potkradaju kupce. Nije u redu suditi na taj način, jer svi mi znamo da se ljudi međusobno nikad neće slagati jedni s drugima, i da su uslužni poslovi najteži poslovi, ali upravo su ljudi kojima ti poslovi okupiraju glavninu vremena ti koji se moraju daleko najviše potruditi da nam život na Zemlji učine koliko-toliko lakšim... Inače nema smisla raditi te poslove. Poslodavac bi trebao više voditi računa o odnosima zaposlenika s kupcima, i pažljivije birati koga će staviti u koje doba na koje mjesto i na koji položaj, inače nema smisla uopće se truditi. To je bit konkurencije: učiniti sve što je moguće za povećanje konkurentnosti na tržištu stvaranjem uvjeta povoljnijihza kupca/korisnika usluga. To, a ne sabotirati konkurente. Jer, potpuno je jasno da će kupac radije odabrati onoga ponuđača koji će mu više odgovarati, a to se redovito odnosi i na ljubaznost zaposlenika.
NE ROBUJTE LOŠIM NAVIKAMA NI RODBINI - NE ZAPOŠLJAVAJTE NEKVALIFICIRANE, NESPOSOBNE ILI LOPOVSKE LJUDE!
Sigurno postoji netko tko će zadatke koje mu zadate obavljati savjesno i s razumijevanjem, a za rodbinu se pobrinite na drugi način!
Hvala na razumijevanju.
Post je objavljen 27.03.2007. u 19:58 sati.