Zabranjeno Pušenje - (Fildžan viška, 1997) -
Možeš imat' moje tijelo
Gdje sam rođen tu je sve sirotinja
Vuk je u nas domaća životinja
Škrta zemlja nikoga ne hrani
Da preživiš moraš radit vani
Šljakao sam ja u tuđoj zemlji
Sanjao sam o voljenoj ženi
Sa arbajta kad bih doša doma
Gledao sam kako raste ona
Mislio sam sreću kupit novcem
Sredio sam stvar sa njenim ocem
Prenesoh je preko kućnog praga
Mislio sam da biće moja draga
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Samo tijelo ništa mi ne znači
Kraj banhofa takve mogu naći
Želio sam da me stvarno voli
Da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
Da ne gleda uvijek negdje pored
Zagrljeni kada zora sviće
Da budemo kao jedno biće
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Nije mogla dugo da zanese
U nas nije bilo graje djece
Sporo su nam prolazili dani
Za večeru kad bi sjeli sami
Razboli se, Bog je mladu uze
Pamtim vječno njene zadnje suze
I šaptaje :"Ti si čovjek vrijedan,
Ali život, život on je bijedan..."
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Ova me pisma nekako dirnula, ne znam..... Nekako mi je tekst super.... Bas depresivna....
Rado bih vam napisala jos nesto osobno, ali ovaj tekst je bas rekao sve.... Bilo bi glupo jos ista rec.....
Post je objavljen 27.03.2007. u 19:55 sati.