Jučer je počeo Raf.
Bar za mene, jer izbor ponajboljih filmova protekle godine je bio rezerviran za nedjelju (a to sam sve pregledao prošle godine),a ovogodišnja konkurencija je krenula od jučer.
Dakle za početak prvi dan je bilo puno filmova, lijepi doček (hrpa novinara i kamera), no od odabira prvog dana ja bih istaknuo tek tri filma.
Prvi je "obrazovni film"; "doktor horvat i 7 savjeta za praktičan život" (autora tomislava krištofića). Film na komičan način prikazuje kako bi trebalo otvarati bocu pive a da ti ne završi uokolje po podu i stolu, zatim kako na pravilan način smotati rizlu i ono najzanimljivije i na najbolji način ispričano na filmu, kako prići ženi i kako joj nakon poraza izreći "svoje neslaganje njenim činom vašeg općeg negiranja".
Film ima potencijala no nije skroz dorađen u nekim djelovima. Fali malo uvjerljivosti glumca koji predstavlja krivi način postupanja u savjetima za praktičan život. Sve u svemu publika ga je dobro prihvatila.
Možda iznenađujuće za neke, ali od igranog programa za ponedjeljak još ću istaknuti i film mlade filmske družine iz Trogira, "elegija rezervnih igrača" (autora Josipa Žuvana). Naime iako se moj sugledatelj (kritičar iz jednih dnevnih novina) nije složio s filmom (demonstrativno je napustio kino dvoranu - jedan je to od vidova kako reagirati na film na Raf-u) ja ću mu ipak dati prolaznu ocjenu za trud i solidno ispričanu linearnu priču. Naime koliko vidim na Raf-u amateri filmađije imaju problema sa tzv. storytellingom (eto ideje za sljedeću Raf-ovu radionicu) pa bi mogli malo poraditi na tome, no kako sada izgleda to ide ka pravom cilju. Ne odustajat!!!
Nakon kratke pauze koja je uslijedila krenula je druga "šihta" filmova. Ovaj put to nisu bili igrani filmovi, već dokumentarci. Morao sam propustiti nekolicinu jerbo mora se malo i družiti u predahu sa svojim baznim životnim potrebama. Daklem filmovi iz dokumentarnog programa tog dana a koji prolaze moj zaista žestoki kriterij su: j"amrtal – priče iz doline plača" (autora zlatko zlatković) i "čevapčiči" (autorskog brainstorminga: eric essera, mathias pilza, nora fingscheidta, sandi pobežina, nik rovana). Oba filma imaju sličan dokumentaristički stil, pripovjedački. To bih rekao za ovu izuzetno zahtjevnu filmsku varijantu ... igranje na sigurno. No, svejedno filmovi su ispričali ono što su autori zamislili. Mislim suvislo su iznjeli glavni point filma. Prvi film inače dio je kontingenta filmova iz susjedne nam države Srbije i govori nam o zanimljivim ljudima iz doline plača, Jarmantal. Njihova sudbina koliko je zanimljiva toliko je i tužna jer je prožeta (socijalnom tematikom) teškim životom. Mogao bih to nazvati i samačkim, starosjedioca tog mjesta u sjevernoj Bačkoj. Jedina zamjerka filmu je loš zvuk, al ajd kad sam vidio entuzijastičnog snimatelja na odjavnoj špici, ne mogu to toliko zamjeriti.
Drugi film je podrijetlom iz susjedne nam Dežele i još susjednijeg grada Krhkog.
Ovaj put izuzetno aktivan skupina filmskih amatera iz Krhkog nam donosi priču o "čevapčićima", tj. o vlasniku kioska s čevapima u neposrednoj blizini nuklearke.
Također ovaj film ima i jedan sociološki fenomen kojeg se okrznula. Riječ je o ljudima na privremenom radu u inozemstvu i o svojevrsnoj istoj obiteljskoj tradiciji tih istih.
Ovaj pregled bih zaključio sa "odabrani od boga" (autora savudina i dragutina). Ne znam kako bih najbolje svrstao ovaj film nego u neku kategoriju pseudodokumenatirističkogprikazaalkoholnogorgijanjadvojcemladićazanovogodišnjidočekuŠibeniku prožet sa povremenim lucida intervala inzultima obojice kroz nazovi filozofske izjave. I da, malo previše falusa za moj ukus te definitivno zaslužuje titulu najkontorverznijeg filma dosad.
Post je objavljen 27.03.2007. u 23:59 sati.