27. 03. SVJETSKI DAN KAZALIŠTA - HRVATSKA PORUKA
Zlatko Vitez
Na početku bijaše riječ.
Riječ obilježje čovječnosti.
Neizmjerno bogatstvo riječi usustavljenih u mnoštvu jezika jedinstvena je baština čovječanstva.
Ali....jeste li čuli da svakim danom ta baština nestaje.
Nestaju jezici, umiru njihovi zadnji govornici.
Teško je povjerovati u te strašne brojke, u tu nevjerojatnu
statistiku.
Negdje u samim počecima bijaše i kazalište.
Kazalište kao umjetnost riječi, kazivanja i prikazivanja
ali i igre, pokreta, glazbe...
Jesmo li u sadašnjem trenutku naše umjetnosti zapostavili važnost riječi, izražajnu moč ljudskog govora, značenje jezika?
Uzmiče li riječ u kazalištu jer je ovladavanje scenskim govorom prezahtjevno ili mu se ne posvečuje dovoljno pozornosti i truda, profesionalne odgovornosti?
Je li riječ o o istoj neosjetljivosti spram jezika koju zamijećujemo u tisku, na televizij, u svakodnevnom životu.
U sadašnjem trenutku našega kazališta trebamo vratiti dostojanstvo jeziku i scenskom govoru kao jedinstvenom i nezamijenjivom sredstvu ljudske i umjetničke komunikacije.
Umijeće scenskog govora je uvijet našeg poziva – condicio sine qua non.
Trebamo se sjetiti i povijesnog trenutka kada je hrvatski jezik zaživio na zagrebačkoj kazališnoj sceni istjeravši tuđi, njemački jezik.
Danas, kada imamo i vlastitu državu, možda se čini nepotrebnim braniti vlastit jezik i njegovu ulogu u hrvatskom kazalištu.
No, svjedoci smo nemoći malih pred velikima, svjedoci potiranja identiteta, uzmicanja kultura i jezika.
Svjesni smo najezde unakaženih inačica jednog jedinog jezika, jezika - koje li ironije – velikog Shakespeara.
Na ovogodišnji Svjetski dan kazališta, kao dobar znak bolje kazališne budućnosti, otvara se nova kazališna kuća – 'Histrionski dom' ovdje u Zagrebu.
Nadamo se da ubuduće na izgradnju novih hrvatskih kazališta nećemo čekati stotinjak godina.
SVIM KAZALIŠTARCIMA I KAZALIŠNOJ PUBLICI ŽELIMO MNOGO SRETNIH KAZALIŠNIH TRENUTAKA,
Ovu usudim se reči poslanicu 'Tate' Histriona danas čitam publici prije predstave u 19 sati. Naime običaj je svuda u svijetu da se na današnji dan iščita poruka u neko određeno vrijeme. U sedam, hrvatsku poruku izgovaram ja.
NIje da se nešto pravim važna jer to je ustvari ponuđeno NIxi, ali ona je morala odbiti zbog spriječenosti pa su svi bili razočarani pa eto ja dobila tu 'čast'. Ma ne neću stavit navodnike hajdmo reči da je zbilja čast.