Pothvat koji je u jesenskom dijelu prvenstva ostvario modri reprezentativni napadač Eduardo da Silva zvan i Dudu, nema premca u Europi, možda ni u svijetu.
U 34 nastupa u najelitnijim konkurencijama uspio je zabiti 35 golova! Kapa do poda! Edvo i kako je ujesen rasporedio svoj učinak: u domaćem prvenstvu 18, u Hrvatskom kupu 5, u Superkupu dva, europskim klupskim natjecanjima (Kup prvaka i Kup UEFA) pet, a isto toliko i u dresu najoblje hrvatske reprezentativne selekcije i to u i te kako važnim kvalifikacijskim ogledima.
Možda je zbog tog frapantnog učinka, kojeg se ne bi postidio ni najeminentniji svjetski golgeter, zavladala i mala panika nakon pripremnog razdoblja i pripremnih utakmica: Eduardo je «postio», tek je u posljednjem pokusu uoči prvenstvenog nastavka zabio velikogoričkom Radniku. On osobno se nije uopće uzbuđivao, čak je sve okrenuo i na šalu.
- «Municiju» čuvam za važnije dvoboje, šteta bi je bilo istrošiti prerano.
A da to baš i nije bila šala, potvrdio je već u prvoj utakmici nastavka prvenstva, u prvom od dva uzastopna derbija koji su čekali modre. Na vječito neugodnoj riječkoj Kantridi s dva je gola «potopio» domaćina, najzaslužniji je za vrijednu pobjedu. A jednako uspješni niz nastavio je i u derbiju svih hrvatskih derbija, tjedan dana kasnije u Maksimiru, protiv Hajduka. Opet dva pogotka, opet junak utakmice, više nego uvjerljivo na čelu ljestvice strijelaca HNL. A sve se dogodilo uoči njegovog 24. rođendana, koji je istu noć proslavio sa suigračima, počastio ih je kako velikoj zvijezdi i dolikuje.
I sad je bilanca još bolja nego što je bila na kraju jeseni: odigrao je i poluvrijeme za reprezentaciju protiv Norveške (također u Rijeci) i nije zabio, ali sa po dva pogotka Rijeci i Hajduku, brojke i postoci još su povoljniji: 37 utakmica a 39 golova! Sad će već u prigodi rušiti i neke rekorde: u europskim ligama je najuspješniji sa 22 iz 20 utakmica, Hamilton iz irskog Glentorana zabio je isto toliko iz 22 nastupa, a Alves iz Heerenveena iz 26. Nedostaje mu još sedam pogodaka u 13 utakmica da stigne i li prestigne dosadašnji klupski rekord golgetera sezone, koji drži Goran Vlaović sa 29 golova.
A sam Vlaović poručuje:
- Eduardo igra sjajno, bilo bi mi drago da me «sruši».
Komplimente su mu nanizali i svi ostali najbolji strijelci HNL-a: Kozniku, Šehar, Cvitanović, Popović, Šokota, Olić, Baturina, Erceg…
Derbi s Hajdukom bio je sav u znaku brojke 24: Dudu je slavio 24. rođendan, na leđima nosi i taj broj, jedino «nije stigao» zabiti još dva gola da bi i cifru prvenstvenih pogodaka poravnao s ostalima, a sve je popratio ponovno vedrim riječima:
- Ispada da sam sam sebe na najbolji način počastio za rođendan, a ljepši poklon nisam mogao ni zamisliti. Zato ovaj put moji pogoci i nisu posvećeni Marijanu Buljatu, kao oni s Kantride. Prvi ide predivnoj publici, a drugi – meni samom.
Sa svojim curama, suprugom i kćerkom, proslavio je rođendan dan kasnije, a i nadalje se ne opterećuje jurišom za rekordima:
- Kad zimus nisam zabijao, nisam se nervirao. Puno nervozniji su bili novinari koji su očito mislili da se golovi postižu kad ti se prohtije, kao na tekućoj vrpci. A baš u Hrvatskoj postoji lijepa izreka: nije svaki dan Božić. Prilično je iluzorno bilo od mene očekivati da trpam lopte u mrežu svakog suparnika koji nam je nasuprot. Usput, svi su zaboravili da sam ja i na samom vrhu tablice asistenata, poslije mojih proigravanja postignuto je sedam pogodaka. Meni jednako dragih poput onih koje sam postigao. Jednako uživam i kad suigraču namijestim gol šansu kao i kad zabijem.
Prilično su ga iznervirali Hajdukovi igrači uoči derbija, svojim izjavama:
- Očito im bolje ide pričati nego igrati. Iskreno, nisam očekivao njihove pomalo početničke pogreške, ali sam ih i stigao i znao kazniti. Ne smatram prvenstvo završenim, ali mislim da ovu veliku prednost nećemo ispustiti do kraja.
Iako je više nego uvjerljiv golgeter, ne smatra se čak ni pravim centarforom:
- Mene će iz utakmice u utakmicu sve više čuvati i sve jače mlatiti po nogama. Ja i nisam tipična špica, takav igrač Dinamu nedostaje. U tom bi slučaju i meni bilo puno lakše.
Kakav bi mu suigrač u špici najviše odgovarao?
- Na žalost, takvi se ne rađaju čestro. Recimo, jedan Viduka, ili Strupar, da je koju godinu mlađi. Tko bi nas tada zaustavio?
S koliko bi pogodaka bio zadovoljan do kraja sezone?
- Nezgodno pitanje. Ja sam već i sada prezadovoljan, prebacio sam sve norme. Da mi je netko na početkku ponudio današnji učinak, odmah bih potpisao. Svaki sljedeći gol samo popravlja ionako sjajnu bilancu. No, meni je bitnije od svega da – Dinamo i nadalje pobjeđuje.
U jednom od brojnih razgovora za novine spomenuli ste i lijepe snove?
- Da, sanjao sam da sam prvak Europe s Hrvatskom i s Dinamom sudionik Champions League.
Ovih dana, nakon niza ranijih ponuda, čelnici West Hama donijeli su u Maksimir dres s vašim imenom i istim brojem 24, te ček na vrlo velik iznos, no otišli su kući bez dogovora?
- Čuo sam, do mene nisu stigli. Ja sam svoju igračku sudbinu prepustio Zdravku Mamiću i Dinamu, kad oni odluče – bit će onako kako su odlučili. Ja sam za sada i ovdje vrlo zadovoljan.
A kad biste mogli birati, gdje biste nastavili karijeru?
Tri su zemlje: Španjolska, Portugal i Francuska. Baš tim redom.
Najdraži gol do sada?
- Svakako onaj Englezima u Maksimiru.
Post je objavljen 27.03.2007. u 14:15 sati.