Kao što ste već mogli pročitati najavu ovaj vikend je kod nas održana 55. godišnja izvještajna skupština. Mislim da nije potrebno puno pisati jer svi uglavnom znate kako te godišnje izgledaju. Sve smo riješili na predgodišnjoj tako da je ova godišnja prošla u velikom miru. Od silnih obečanja i darova neki su čak imali osjećaj kao da su na svadbi, ali moramo priznate one „face“ koje su obečale sve i svašta to i ispune bit ćemo i više nego zadovoljni.
No ipak krenimo redom jer malo pažnje zaslužuju i članovi našeg društva koji su se potrudili da to sve dobro ispadne i naravno izgleda. A naravno tu napominjem radnu akciju koja je održana u subotu. Kako ništa ne može proći bez ženske ruke, tako je bilo i na ovoj akciji. No ne smijem puno kritizirati ni muške, jer ako ništa drugo dali su si truda upaliti vatru u peći i stavljati drva u nju, da zagriju vatrogasni dom. Posla je bilo dosta i to od čišćenja doma, pranja suđa
postavljanja stolova,
pripremanja kuhinje itd. Ovako naizgled čini se kao jedna velika sitnica ali što vam pričati kad i sami znate da od jednog malog posla uvijek naiđe veliki. No nakon 4 sata sve je bilo uređeno i postavljeno osim još nekih sitnica ( čitaj. Tanjura, čaša i pribora za jelo) koje smo ostavile za drugi dan.
No za neke večer još nije bila gotova, a to bi bila ja jer inače se ne bi hvalila, a to je doček drage prijateljice. Pa kad je već taj dan bio sav u vatrogascima, ja sam našu dragu Maju povela malo da vidi kako izgleda pospremljeni dom. Eh Majo ovaj put si se izvukla. Pa kako i priliči na putu do kuće trebalo je i običi ostale stanovnike pa smo tako Maja i ja kod Martine održale jedan veliki konzilij na kojem se raspravljalo o preventivnim mjerama zaštite na sutrašnjoj skupštini i javno iznošenje mišljenja o pojednim članovima, kako s one gostujuće strane tako i sa naše domaće. Trebalo je privesti kraju i ovo raspravljanje jer rekli bi naši stari „kokoši su već odavno otišle na gnijezdo“, jako kratka noć bila je pred nama. Iako crtiće nismo uspjele pogledati, Maja i ja dale smo si truda i pričale dugo u noć, ne razmišljajući da nam ujutro sat zvoni u 7 sati, ups malo smo ga pomaknule na 7:20. Da tako rano ujutro trebalo je krenuti prema gradu Zagrebu odnosno na Majin faks na predavanja. Majo kad idemo opet??? Puna dvorana muških studenata... hm... meni uopće nije bilo loše, iako su mi oči bile još poluzatvorene zbog nedovoljno sna, brzo su se otvorile...
I povratak kući obilježen je spavanjem i Majinim pjevanjem. Pa tako čekajući tamvaj odlučile smo malo sklopiti okice

I tako po putu smo pokupile Krešu, ispričavam se, Krešimira i krenuli put Lakteca. A taj put obilježen je spavanjem na zadnjem sjedištu moga auta, ooooo.hehe. A čim smo došli Maja se bacila u krevet i zaspala, Krešu je prala mučnina od dan prije tako da je i on spavao, a ja sam brojala muhe po sobi i igrala igrice na kompu.
No opasno se približilo vrijeme kada se trebalo spustiti do vatrogasnog doma i napraviti zadnje pripreme prije dolaska gostiju.
Spremni smo bili, obukli se jesmo, neki su se i na pola puta vračali presvuči, ali glavno da nismo kasnili, možda malo. Ali prije svega slikica. 
No da ne bi galamili na nas primili smo se posla, i opet napominjem bez ženske ruke ne može proći, pa smo tako dovršili i one posljednje sitnice prije dolaska gostiju. A da svi budemo opušteni i nasmijani pobrinula se naša Ivana koja nam je pokazala novi način navijanja, na podu
!!! Sorry Ivana ovo nije bilo ništa zlonamjerno jednostavno nisam mogla odoljeti!!
Ipak dosta je bilo zezancije i trebalo je početi s ozbiljnim radom, a to je doček gostiju i pripreme za sami početak.
I evo službeno je počela redovna 55. izvještajna godišnja skupština. Dnevnog reda smo se pridržavali pa je tako nakon izbora radnog voditeljstva Skupštine pročitano i izvješće tajnika, zapovjednika i blagajnika. Moram priznati da smo svi bili ponosni na izvješće naše Martine koja je dobila i puno pohvala kako od gradonačelnika tako i od strane ostalih ljudi sa rekli bi „višim“ funkcijama. Izvještaj ću vam staviti da ga pročitate ali u drugom postu, jer trenutačno nije kod mene. Dnevni red je sadržao i onu točku u kojoj se raspravljalo o ostavci tajnika i biranju novog, samo molim Martinu da se sjeti što je obečala što dobivamo ako dignemo ruku da smo za njenu ostavku. Iako je ona radila ne dobro nego odlično svoj posao, njenu odluku smo morali prihvatiti tako da je na njeno mjesto sad došla druga osoba. Glupo je hvaliti se ali samo ću vam reći evo i mene u tajničke vode. Ja sam jako vesela zbog one 8. točke dnevnog reda gdje su se moji dragi prijatelji upisali kao PODUPURAJUĆI članovi u naše vatrgoasno društvo. Podjeljene su spomenice, plamenice i zahvale pojednim članovima i sponzorima
te smo samim tim činom i priveli našu godišnju skupštinu kraju. Slobodnu riječ, odnosno pozdravnu riječ gostiju obilježilo je to da su svi sve i svašta obečavali što je nama jako drago samo se nadamo da će doći do realizacije. Iako samo sat vremena nakon obečanog iz JVP Zagreb stiglo je nešto nove opreme. Neću vam sve nabrajati tko je sve bio i što su obečali, samo se nadamo realizaciji gradonačelnikovog obečanja u obnovi krova na vatrogasnom domu, te pomoći gosp. Milana Bandića, župana Stjepana Kožića, i naravno JVP i VZG Zagreba. Nadamo se da će se sjetiti 25.03. i to realizirati, a planovi za kombi će ići na jedan drugi način. A što slijedi poslije toga naravno dobra zabava i domjenak. A čast prva se slikati sa novom tajnicom imala je
a tko će drugi nego Maja. Druženje je proteklo u miru i raspravljanju svih o svakojakim temama, ali i brzom odlasku kući mojih sad već i naših prijatelja. Mi cure smo malo brzo pobjegle sa godišnje jer smo imale još jedan dogovor, ali o tome ću vam malo dolje niže. Tako je za nas godišnju završila kad smo Maju i Krešu odveli kući odnosno na vlak. Tada je trebalo požuriti prema Laktecu, brzo se presvući i krenuti u jednu novu radnju. A to je posipavanje perja. Dakle običaj u ovom našem kraju kad netko rodi to se obilježava posipavanjem perja. A pošto je Lidija bila članica našeg DVD-a i jedna od cura koje su prve nastupale u vatrogasnoj ekipi morali smo joj malo zabjeliti kuću. Susjedni nisu zvali policiju, sva sreća, iako smo mi na svaki nečiji pokret bježali glavom bez obzira, prošlo je sve u najboljem redu. Bez čestitanja se ne ide kući, pa smo se i tamo malo zadržali. Iako je netko spomenuo da bi se mogli vratiti na skupštinu u dom, jer dolje je bilo još podosta ljudi, većinom naših starosjedioca, ipak smo odlučili prekočiti taj dio i otići svojim kućama na zasluženi odmor jer već sutra nas je čekalo opet čišćenje i pospremanje doma.
Saznali smo i nove informacije a to su da je skupština službeno završila u 02:00 ujutro, i pretpostavljam da im je bilo jako jako zabavno. Toliko zabavno da su drugi dan i traktori poletjeli po Laktecu.
Nadam se da nisam ništa izostavila, ako jesam molim svoje kolege i kolegice da me nadopune, a ostale informacije i drugo viđenje možete pročitati ovdje
Lijepo vas sve pozdravljam, budite mi dobri i uvijek nasmijani.
Ja vas napuštam na jedno par dana, ali zato ću misliti na vas sve.
Velika pusa svima i naravno pozdrav svim vatrogascima ma gdje bili.
p.s. nažalost nemam puno slikica sa godišnje jer ipak je bilo poprilična gužva tako da se nije stiglo.
p.p.s. blog ostavljam na čuvanje Ivani i Martini... Maja možeš se i ti pridružiti.
p.p.p.s žao mi je što niste svi mogli biti na našoj godišnjoj skupštini ali do iduće godine odnosno čak i prije imat ćemo prilike to popraviti.
Sad stvarno idem... pozdrav svima od Lady Di
...
Post je objavljen 27.03.2007. u 05:36 sati.