Današnja šestorka na gou u Kumičiću su svi bili koji već igraju go na 13x13 ploči, pa je odigrano natjecanje sistemom gdje igraju svak sa svakim u pet kola. Sve partije su bile ravnopravne uz komi 3,5 poena. Svaki puta su igrane po tri partije, pa sam imao dovoljno vremena i mogućnosti fa pratim sve što se zbiva. Bilo je komentara, ali uz pozornost da ne utječem na rezultate. Morao sam tako često pričeklati da se završi kombinacija iako je bilo još grešaka na oje sam htio upozoriti. U žaru borbe nekima baš i nije bilo drago da im bilo što govorim. Voljeli bi pobjediti bez spoznaje o pogreškama, kao da bi tako vrijednost njihove pobjede bila veća. Obično bi tada ja zapitao: 'Želiš li nešto naučiti i biti jači igrač?'. Nako n toga bi me ipak saslušali. Zanimljiv je taj odnos znanja i mišljenja o vrijednosti pobjede. Polako se ipak to mijenja u klorist znanja. Naučili su već podosta toga i vidjeli kako se napreduje u kvaliteti igrem, ai to da sve to slijede i bolji rezultati. Na neki se način učimo učiti.
Pogledajmo današnji redoslijed nadmetanja učenika.
1. Tin Jandriš 3.d razred 22. kyu, 5+ 3+ 4+ 2+ 6+ 5 pobjeda 2. Eddy Michael Galešić 4.b razred 24. kyu, 6+ 5+ 3+ 1- 4+ 4 pobjede 3. Erwin Donny Galešić 3.a razred 24. kyu, 4+ 1- 2- 6+ 5+ 3 pobjede 4. Matija Vlahović 3.a razred 23. kyu, 3- 6+ 1- 5+ 2- 2 pobjede 5. Marko Haluga 3.d razred 5. interna kategorija, 1- 2- 6+ 4- 3- 1 pobjeda 6. Marko Marić-Blekić 3.d razred 5. interna kategorija, 2- 4- 5- 3- 1- 0 pobjeda
Nema novih kategorija
Nije Tin bez veze najbolji kyu-igrač ove generacije mladih go-igrača u Kumičiću. Pobjedio je sve protivnike. Vidljivo je da već raspoznaje prostore i tako zna prevoditi partiju do dobivene pozicije.
Drugo i treće mjesto pripalo je braći Galešić. Zanimljiva je bila njihova međusobna partija u trećem kolu. Tek što su krenuli javljaju mi da su gotovi.
'Profesore, rekli smo obadva pass.'
Pogledam situaciju na ploči, a ono dvije crte jedna do druge od ruba do ruba ploče po sredini table. Kako je neparan broj linija na ploči, jedan od njih ima jedan red od 13 sjecišta manje. Taj je bio Erwin Donny. Pitam ja Donnya: 'Pa, tko tu ima veći prostor?'
Na to meni Erwein: 'Pa, on.'
'A tko onda dobiva?', nastavljam ja.
'Pa, on.', jednako nastavlja Erwin.
'Dao si mu partiju samo tako.', ja pomalo upitno.
'On bi meni ionako uskočio u prostor i tamo zaživio.', če Erwin znajući brata. Ovako se poštedio toga.
'A ti bi samo gledao što ti radi, zar ne?', pitam ja njega.
Na to je samo slegnuo ramenima. E, moj borbeni Erwine. Baš to ti treba biti izazov i baš tako borbom češ biti jači igrač. Ove crte nisu bile u redu.
Ponovilo se malo kasnije slično u partiji Erwina i Marka Marić-Blekića, samo što j u njoj Marko bio manjeg prostora.
Pitam ja Marka: 'Znaš da si izgubio?'.
'Pa, kaj.', mirno će uz osmjeh on. Njemu je sve ovo igra i važno je da je zapažen, pa makar i po glupostima. E, moj Marko.
Zanimljiva je bila i partija Matije i Eddya u poslijednjem kolu. Imao je Matija tu partiju, ali mu Eddy upada u veliki prostor. Neda mu on oči za život, ali kada je sve riješio čini grešku i poklanja mu život. Bilo je na kraju samo 2,5 poena pobjeda za Eddya. Poklanjali su obojica poene jedan drugome, tako da nije lako reči gdje je presudna greška bila.
Matija je opet četvrti. Vratio se onom svom starom četvrtom mjestu.
Marko Haluga stalno priča kako on nezna igrati na prostor. Pokazuje mu se, ali nije lako sve odmmah razumjeti. Gradi se to igrom.
Kaže on meni: 'Ali ja to neznam.'
'Pa kako češ znati ako stalno samo govoriš kako ti to neznaš. Nemoj više samo razmišljati kako neznaš, nego se trudi pobjediti.Zamisli da učiš matematiku i stalno sam sebi ponavljaš – ja to neznam. Što bi tako naučio.'
Slijedi osmjeh, ali on još nije riješio stanje, ali možda najavljuje neke pozitivne promjene.
Slijedeći ponedjeljak 2 travnja smo opet ovdje.
Pripremio bl. Muradenu – Luzer