Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/princessparanoia

Marketing

Srećo,mislim da ću ispovraćati cijelu unutrašnjost male sebe koliko si mi gluposti nasrao u zadnjih,lets's say.PET MINUTA

Hoću pogo.
Hoću šarene ljude,hoću šarene šarene dječje čaše u kojima je alkohol.
Osjećam se manje krivom ako pijem iz dječjih čaša.
Sa kapicom na glavi.
I s balonoradom u ruci.
To je ono kad radiš balone od sapunice.
I hoću svijetliti u mraku.
S nekim...s nekim kome je DOISTA stalo.
S nekim tko bi mi dao jetru ako ju upropastim do kraja.
S nekim tko će podijeliti zadnju litru bambusa sa mnom.
S nekim tko će mi dati predzadnju cigaretu,neću zadnju,ipak sam ja pristojno djevojče.
Ali ja bih isto tako nekakav smisao svega toga,jer meni se Sunce ne čini baš najbliže...
A ja bih tamo...Sa Spaceshuttleom,spaceinvaderlike pištoljčićem,i pacman majicom na sebi.
Osjećam aha.Osjećam da pucam po šavovima k'o odrasla osoba.
ALI JA NE ŽELIM ODRASTI!!!!!
Ja sam samo mala molekula u nepreglednim prostranstvima stričeka Svemira.
Želim takva ostati.Ja ne želim biti neko važno,veliko ime.
Želim biti svoja,želim biti netko i nešto.Sebi.I onoj nekolicini koja me poznaje,i prihvaća baš takvu kakva jesam.
Reći ću ti nešto,ali šuti o tome.
Posljednja je suza pala,ne želim više plakati.Od sada sam JA savršeno sretna osoba.
Od sada,za mene ne postoje loši dani.
U svemu ću tražiti ono dobro...
Nasmijat ću se,staviti naočale u obliku zvijezda.DA ONE DJEČJE.I nasmijati se...
Jer...Za mene je život lijep.


I ja sam sociopat.
I NEMOJ ME GRLIT JER SE SEBASTIJANU TO NE SVIĐA!
Tko je sebastijan???
TKO JE SEBASTIJAN!?!?
Ona točka na zidu koja mijenja boje.

JOGURT.
idem na mikrofoniju.poruku u prazno.pink pankter.
idem na ples.
idem na disko.
idem s namjerom da svijetlim u mraku među njima.
a znam da neću.
ja nisam ništa drukčija od njih.
i toga se ne sramim.

p.s-Falja Nikoli na odličnim komentarima koji mi uljepšaju dan >.< faja Nikola.


Ja nikad nisam znao da se zabavljam.
Ja nikad nisam znao da razgovaram.
Svi su po meni uvijek samo pljuvali,
a dobre stvari su za druge čuvali.


I želim još reći da konačno mogu iskreno reći da sam napokon odrasla[?] i da sam napokon počela zapravo gledati na svijet oko sebe s malo realističnosti,i shvatila sam tko su mi prijatelji,na koga se mogu osloniti,stoga želim zahvaliti tim ljudima...Želim da znaju koliko mi znači kada me zagrle,kada mi se nasmiju,kada mi udijele 2 minute svojeg slobodnog vremena.
Želim da oni znaju da ih volim.
I da se to neće promijeniti.
Jer ima i onih degenerika koji mi ugrožavaju zdrav razum svojom umišljenošću i činjenicom da ne žele otvoriti oči i shvatiti stvari kakve one zapravo jesu.
Volim se.


Post je objavljen 27.03.2007. u 09:35 sati.