Ako je vjerovati vodičima i kraljevskoj (sve je tamo Royal, ponosni su na svog mladog kralja koji je friško osigurao dinastiju sinčićem) turističkoj zajednici Maroka - u Maroku nema pijeska.
To je tamo negdje iza vječnim snijegom pokrivenog Visokog Atlasa, tamo nema ničega osim silicija (hvala Sagi :)), sve do Sueza. Tamo negdje otraga su plavi ljudi i deve i tu i tamo kakva zmijetina. Nema ni vode. Nema McDonaldsa. Nema lijepih bijelih i roza kuća, ni perivoja naranči uz cestu, ni plodnih polja navodnjavanih prastarim akvaduktom s četrdesetak kilometara udaljenih planina. Nema novih lijepih hotela s fontanama i bazenima nepravilnih oblika s mozaik pločicama na dnu. Nema džamija i četvrtastih minareta, toliko tipičnih za sjeverozapadnu Afriku, nema triju kugli na vrhovima tornjeva, pozlaćenih istopljenim nakitom onih koji su prekršili Ramadanske zabrane hrane, pića i seksa.
Ništa zanimljivo za turiste. Tamo nas nisu vodili.
Nemam pojma je li krajolik prikazan u filmu Babel istinit ili tek kulisa nekog holivudskog studija, možda ona ista na kojoj su snimali slijetanje na Mjesec, samo s crvenkastim filterom ovoga puta.
Napatila sam se pronaći bočicu pijeska kojeg su mi prijatelji naručili kao suvenir. Da su poželjeli naranču, kaktus ili agavu, sve bi bilo jednostavnije. Inače, svi ti prostori kuda su nas vodili bili su uredni, čisti, pometeni, oprani i spremni za divljenje. Ima, naravno, gradilišta, rekonstrukcija hotela i zgrada (na primjer, čuveni hotel iz filma Casablanka trenutno je u rekonstrukciji, kao i onaj drugi u Marakešu, Mamulian, Hitchcockov ljubimac). Ali je prijesak fasadu ili beton daleko iza ograda. Ajmo reći da je to osiguranje od siromašnih koji bi ga posuđivali za vlastite zidove, a ne da je zaštita od suvenir-tragačkih turista s praznim bočicama mineralne vode.
I, a propos kaktusa i agava. To su korisne biljke. U Meksiku od njih rade tekilu. Muslimani ne piju alkohol pa iz kaktusa cijede i predu svilene niti i rade marame, šalove, kaftane i stoljnjake. Ponekad i tepihe. Mada su oni od runa mladih živih ovčica mnogo skuplji. I jako su mekani. Tako da se onaj s 350.000 čvorova po kvadratnom metru (170x120 m) presavine i zarola u cilindrični paketić od četrdesetak centimetara duljine i oko dvadesetak u promjeru, što savršeno stane u ručnu prtljagu.
Samo izvadite prije toga iz torbe švicarski nožić. :)))
Post je objavljen 27.03.2007. u 01:25 sati.