Zavapiti na križu
činilo mi se
oduvijek
kao kroz oluju
ganjati
padobrance
prezrelih maslačaka.
Kao urlati na razmrljano,
bijelo mjesečevo
puno lice;
kao na siroče, jedinca ovog neba,
prskati ljepljivu,
zaraženu ljubav
iz nateklih grudi.
Uzaludno.
Vulkane iz srca
ni bogovi
više ne žele gasiti.
Post je objavljen 27.03.2007. u 00:58 sati.