Jedan se kralj do ušiju zaljubio u jednu robinju. Dao je da je iz kuće za robinje dovedu u kraljevsku palaču. Kralj ju je htio oženiti, htio je da mu ona bude žena. Ali od onoga dana, kada je stupila u palaču, ova se lijepa robinja nekim čudom razboli. Iz dana u dan joj je bilo gorje. Liječili su je najbolji liječnici, davali su joj najbolje lijekove. No ništa nije pomoglo. Robinja je ležala između života i smrti. Sav izbezumljen kralj je nudio polovinu svoga imanja onome tko je ozdravi. Ali nitko se nije javio. Konačno se odnekud pojavi neki mudrac koji je zamolio kralja da nasamo razgovara s ropkinjom. Nakon dukih razgovora dođe mudrac kralju, koji je s nestrpljenjem čekao odgovor.
„Vaša visosti, ima jedan lijek za ovu ženu, ali on će biti jako bolan. Ne za ženu nego za Vašu visosti!“ „Reci koji je to lijek pa neka ga uzme, nije važno koliko košta!“ reče kralj. „Dragi kralju, ona voli jednoga Vašega slugu. Pusti je i ona će odmah ozdraviti!“ Kralj je toliko želio ovu djevojku da je nije htio pustiti. Ali toliko ju je volio da nije mogao dozvoliti da umre.