Jedna srednjevjekovna priča govori o jednom kovaču. Bio je jak kao medvjed i znao je izrađivati posebno jake lance, koje nitko nije mogao prekinuti. Jednoga dana uhvatili su ga u krađi i strpali u zatvor. Vezali su ga u lance. U sebi se smijao jer je mislio da će bezpo muke prekinuti lance kojima je bio vezan. Ali njegov se smijeh ubrzo pretvorio u bol kada je na lancima prepoznao znak njegove kovačnice. Sada sjedi vezan vlastitim lancima koji su bili tako dobri da ih niti on sam nije mogao prekinuti.
Ljudi često olako misle da će se brzo i bez muke osloboditi svojih lanaca i ovisnosti sve dok ne uvide da su ich sputale vlastite pogreške i vlastita djela. Nitko se vlastitom snagom ne može osloboditi lanaca krivice i ovisnosti. Treba nam netko koji će nas odvezati i podariti nam slobodu.
“Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima.”
Pavlova poslanica Galaćanima 5,13