Podnaslov: Krećanin kaže svi Krećani lažu.
Izolacija i kućni pritvor su učinili svoje. Stječem dojam da vršim rad koji je puko maštanje…tek kada se smrkne predmeti i ja izaći ćemo iz stanja neodređenosti…spore, lijene zlovoljne činjenice se, strogo uzeto, mogu složiti s redom koji im želim dati, ali taj red ostaje prema njima vanjski.
…jer ja sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno, a ponovo počinje kiša…
Moj um je fokus, žarište laži. Grubi obrisi i skice marioneta u grotesknim odrazima izobličene vanjštine i nutrine. Strašila današnjice čija osnovna, suštinska namjena tjerati nametnike i parazitske kvazi nemani, a sada su u procesu identifikacije sa vlastitim oponentima. Jalovi ili pitoreskni preslici istine.
…i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom…
Istina je nagrižena natrijevim kloridom ili besmislicom slobodnog tržišta na kojem polako gubi cijenu, moć i vlast te grca na rubu vlastitog groba u očajničkim mukama, pokušavajući posljednjem čovjeku objasniti da mu je još uvijek potrebna kao kruh svagdašnji. Međutim, taj posljednji čovjek je još samo jedan u nizu determiniranih zvijeri kojima je zdravorazumno razmišljanje transplatant kojeg s gnušanjem odbacuje kao stranu supstanciju. Propast je evidentna.
…poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu, dodirni me ispod stola koljenom…
Je li laž neistina ili je istina nelaž? Kauzalni niz X-faktora biva sve duži dok se gubim u ovom tekstu. Je li istina još uvijek vidljiva golim okom na nudističkoj plaži ili je treba tražiti svijećom usred bijela dana? Lažem li ja još jednom samu sebe paradoksalno pišući o istini? Preselit ću se u bačvu (praznu).
…dok gledam more od olova i nebo od borova i čujem udaljene glasove koji se miješaju…
REZ! SCENA 1, DRUGI PUT…
U svoj ovoj žalosti i izgubljenosti popraćenoj mokrim prozorskim staklom s jedne i znojnim s druge, ostaje mi samo jebeni sufiks. Bolja osoba bi nešto učinila.
Ovo je živi pijesak sjena i možda je cijeli svijet glup i pun neznanja…a ja sam dio toga, ergo…
Post je objavljen 26.03.2007. u 22:36 sati.