helooo ljudi moji...
evo danas ću pisati malo o ozbiljnijoj
temi... a zove se ljubav...
već par dana sanjam da sam ludo zaljubljena...
cijelo vrijeme se ljubim i grlim sa nekim
tipom i ne sramim se pokazati to pred
ljudima....
no to je naravno samo san....
jer ja neznam kada sam se zaljubila....
fakat je prošlo dosta godina od posljednje
moje simpe... imala sam dečkiju.... ali
niti jednog nisam iskreno voljela....
često pričamo na nastavi o ljubavi...
na etici stalno... i svi nešto govore samo
ja šutim.... kada bi me profa pitala da
nešto kažem... samo klimnem glavom i
potvrdim ono što kažu drugi....
ljudi govore da postoji samo jedna istinska
i prava ljubav... a šta ako sam ju već davno
u prošlosti doživjela... zar ću cijeli ostatak
svog života biti sama ili praviti se da volim??
to me totalno izluđuje... jer zbilja se želim
zaljubiti....
dok sam bila klinka svaki mjesec bih se zaljubila
u nekog drugog... a otkad sam krenula u srednju
potpuno je nastao kaos... zbilja neznam što
znači kada srce luđački kuca, nemožemo jesti
niti spavati... nemožemo se usredotočiti na školu...
ja sam potpuno zaboravila kako je to...
kažu... mlada si ima vremena... ali kada moje
vrijeme doći.. glumim da sam sretna... glumim
da mogu sve sama... ali kada dođem doma
fali mi netko tko će me zagrliti...samo jedan
zagrljaj....
i ovo je napisala Sophie Wolf za mene....jednostavno
je prelijepo : Shvaćanje je sada, ne sutra. Sutra je daleko za lijeni um, tromi um, um kojega nije briga. Transformacija će se jedino desiti sada; revolucija je sada a ne sutra
good charlotte - the river
Post je objavljen 26.03.2007. u 21:12 sati.