Mlada sam… jos je toliko vremena preda mnom, toliko je neprozivljenih dozivljaja, nepoznatih stvari, novih ljudi, nepoznatih osjecaja koji me tek cekaju. Toliko puta jos moram pasti da bih se naucila podizati, tko zna koliko jos suza moram isplakati da bih stvarno shvatila vrijednost osmjeha i srece. Mnogo ce me problema jos pokusati slomiti, ja cu morati nauciti ostati cvrsta i ne pokleknuti, nece nedostajati ni razocaranja. Bilo u osobe, bilo u stvari. Proci cu mnogim trnovitim putevima, bit cu ranjena, izgrebana nepravdom i tugom, krv ce teci iz mojih slabih nogu… Ali jedino ce tako one ojacati. Puno ce me puta kisa zateci na otvorenom, i nece mi biti lako. Ali naucit cu paziti se, naucit cu zivjeti.
I sto ja radim? Umjesto da se vec sada trudim da mi zivot prodje cim ljepse, ja placem zbog decka koji to ne zasluzuje. Mozda on nije tako losa osoba, ali izgleda da kao par jednostavno ne mozemo. I sto sad? Vrijedi li danima se pitati zasto je zavrsilo, razmisljati uvijek o istim stvarima, uvijek iznova zeljeti povratak na staro? A zasto? Zato jer se bojim novoga. Jer se bojim otvoriti novom decku, jer mislim da ce opet zavrsiti na isti nacin. Jer sam kukavica. Sto mi to vrijedi? Jednog cu se dana probuditi, ali tada ce biti kasno. Proletjet ce dani, tjedni, mozda i mjeseci… u kojima nista nisam napravila. Jer sam se bojala. A tada cu se mozda opet uplasiti buducnosti, i gdje cu zavrsiti? Kao nesretna starica koja zali za onim sto u proslosti nije napravila.
Upravo to ne zelim da se dogodi. Zelim se smijati, plakati, voljeti, glupirati se, zelim raditi, plesati, pjevati, zelim se kupati na kisi, zelim pokusati dotaknuti zvijezde. Znam da je nemoguce, ali ako se dovoljno potrudim… mozda uspijem :). Zelim i dalje zeljeti. Zelim imati zelje, makar one neostvarive, jer cu tako lakse i sigurnije krociti kroz zivot. Imat cu cilj, i pokusati ga ostvariti. Ne zelim se kajati za bilo sto kroz sto jesam ili nisam prosla. Jednostavno…
Zelim zivjeti.
Post je objavljen 26.03.2007. u 20:12 sati.