Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kenguur

Marketing

PIJANI SVATOVI



( Post nij za one sa slabim zeludcem )

Desavaju li se vama gluposti u zivotu ?
Kada bih pisao knjigu o svojim dogodovstinama iz mladosti bila bi vjerovatno Besteler i jako debela knjiga.
Citam ovih dana blog svojih susjeda iz Vinkovaca, a koje zaista volim citati PAJO & BLUES citam njihove zgode i nezgode i sjeti me na moje pizdarije iz mladosti ali i iz skorije proslosti.
Danas vam necu pisati o tome kako sam se skoro usrao u Makarskoj i zasrao cijeli WC u jednoj trgovini nego cu vam pisati o svome vjencanju.
Te davne 1991 godine poceo je taj jebeni rat i nakon pada Vukovara otisli smo u progonstvo.
Vjencali smo se kod moje tetke u jednom malom gradicu.
Ujutro na sam dan vjencanja odemo moj zet, moj brat i ja jos kupiti sta je potrebno i navratimo samo na jedno pice u jedan poznati kafic.
Kako sam u tom gradu poznavao jako puno ljudi i imao dosta prijatelja i kako to vec kod nas biva, platim ja turu svima u lokalu u cast vjencanja, a onda usljedi runda od onog za drugim stolom, runda od kolege za sankom, runda od gazde lokala...... i jebiga...... sta da vam vise pricam .
Nas trojica pijani ko guzice, a moja buduca & family pojma nemaju gdje smo ( tad nije bilo mobitela )
Oni u brizi a mi u veselju a skoro podne.
Vjencanje zakazano u 3 sata a mi veseli i tko zna kako bi zavrsilo da nas jedan rodjak nije pronasao i odvezao kod moje tetke :)
E sad nastupa SHOW.
Dodjemo mi oko pola 1 u taj njen dvosobni stan a njih vec puna kuca.
Ja prvi uletim u WC na povracanje a burazer nadje sebi lijepo mjesto na balkonu u Oleander (mislim da se tako zove taj cvijet) dok je zet izletio napolje pred zgradu :)
Jebote, kako je taj Oleander poslje veliki narasatao :)
Izrigam se ja tako, sjednem na WC solju i necete vjerovati zaspim sjedeci.
Probudi me lupanje na vratima i ja se nekako uspijem obuci , otvorim vrata i onda se samo sjecam tusiranja ........ :)))
Kako je Maticni ured bio odmah blizu zgrade nismo isli autima nego pjesice.
Na sredini tog kratkog puta bila je jedna klupa za sjedenje. Tu sam morao sjesti malo odmoriti dok su ostali pizdili i psovali a posebno moj stari :))
U maticnom uredu opustena atmosfera. maticar skolski kolega od moga staroga.
Obavi se ceremonija vjencanja i necete vjerovati ja kazem ono sudbonosno DA, a nakon toga euforija svih nazocno-prisutnih i maticar otvori bocu whiskija koju je dobio da pocasti moje svatove, a ja budala pa prvi i nategnem iz flase :)
Eh i sad kas se sjetim pitam se jesam li to bio ja ?
Zivot mi je nakon toga nekoliko godina bio ne bas kako sam zelio. Nije lako biti prognan sa svoga i potucati se po tudjini ali sve se sredilo i sad nam je opet veselo, a prvih godina braka bilo je isto veselih dogadjaja o kojima cu pisati u sljdecim postovima, ali nisu vezani za alkohol.
Moja zena zna cesto reci DA ME VOLI ZATO STO SAM TAKO OPICEN !!






Post je objavljen 26.03.2007. u 08:44 sati.