...dobro je poceo, ono optimisticno, radila do podne, srela se s prijom, malo prodjirale, posle vidjet izlozbu u Sponzu (tamo su ucenici skole na Ilijinoj glavici postavili skroz zanimljivu instalaciju...tamo u onoj rupi u sredini su spustili dosta pandivjerni i objesili jaja od stiropora koja su djeca bojala u skoli-fanstasticno nesto), ali naravno, morat cete mi vjerovat na rijec, jer delphi opet nije uzela aparat (e, sinoc sam nadobudno stavila punit baterije i da cu ga uzet jutros, ali naravno kako sam inace zamantrana jako ujutro, dobro da sam se obukla kakobogzapovijeda...)...stvarno je super, nekako idilicno kad udjes unutra, ko da si u bajci...miljun sarenih jaja visi odozgo, a tako neka tisina i idila...
...e onda sam ostatak popodneva i vecer provela doma...joj sto mrzim to, sama sebe izjedam, ali dobro, uspjela sam odgledat neke filmove koje vec odavno snimam a nemam vremena pogledat...nisam isla vani, jer i da je bilo neznamkakvo vrijeme, nije bilo smisla po onom vremenu nigdje ic...cijelu noc je grmilo i lijevalo...cijelu noc sam sanjala da me proganja jedan mali pas, maltezer mislim da je bio..uhvatio se on mene, laje, hoce me ugrist, a meni nije jasno, jer stvarno volim kucke, i oni vole mene..a on se uhvatio i ne pusta...
...dobro, u nedjelju sam se naspavala ko covjek, spremila super rucak (jedino nedjeljom stignem gustat u svojim kulinarskim sposobnostima, i bas mi je to super, jer volim kuhat, ali preko tjedna bas i nemam vremena, kad me nema doma nikako), i odlucila, ma taman sjekire padale, ne ostajem doma...tako sam uzela auto, prije i brata natrpala u njega i djiravala..jao sto volim vozit, to me tako opusta...i tek kad dodje moj autic...jos malo, jos saaamo malo...
...ines me zvala da idemo sinoc u kino, ali nisam imala volje gledat taj film, mislim da cu sutra ic gledat libertas, doso je, a moj ego me tjera da idem vidjet hoce li mene bit u kojim scenama...e sad kad se sjetim, budila bih se negdje u 4 ure za doc na to snimanje, tamo provela cijeli dan i tako cetiri dana, da bi nam na kraju platili nekih 200-250 kn...eh, tezak li je studentski zivot, na sto sve pristajes za neku kuni, iako mi je sad drago sto sam sudjelovala, ali mislim da nebih imala volje opet pokusat tako nesto...ali, dobro, drago mi je da je taj film ugledo svjetlo kinodvorana, a i tema mi je zanimljiva..povijest, dubrovacka republika i nas dum Marin Drzic...odmah se javlja moj lokal patriotizam (ma, prije nekoliko gledam na tv-u Milijunasa, i sad profesorica hrvatskog pogadja, i pitanje je u stilu da koji je poznati pisac pisao urotnicka pisma Mediciju u Veneciju...i ona ne zna..!pa jeli ikad procitala ikoje Drzicevo djelo u kojem on spominje "ljude na zbilj i ljude nahvao"...hoce rec dobre i zle ljude u dubrovackoj republici, i u siframa je uvijek pokusavao Veneciji prikazat stvarno stanje u dubrovackoj republici koja nije uvijek bila idilicna pod vodstvom vlastele)...te me stvari naljute, ne mora svak znat svako podrucje, niti znat detalje o dubrovniku, ali ako jedna profesorica hrvatskog jezika to ne zna, onda stvarno!!
...a nocas snova...kako mi je u srijedu ta promocija, sanjala sam da prvo moram neki ispit polagat da bih mogla prisustvovat promociji, pa da sam zakasnila jer je bila velika guzva u gradu...ono svi vec sjede tamo, pisu napola, a ja ulijecem, sve se glave okrecu prema meni...sjednem, dobijem odlicna pitanja, ali ja ne mogu napisat suvislu recenicu, ne ide pa ne ide...onda mi se san presalto na to da mi nije dosao moj auto nego neki megane stari bijele boje (uff, ne bih nikad kupila bijeli auto...samo fali reklamu zalijepit na njega), i ja se zalim, a ova me uvjerava da sam to narucila, da ga moram kupit jer ce me tuzit, a ja ne mogu vjerovat sto me zapalo, toliko sam cekala i dobijem ono sto nisam trazila...probudila se negdje u dvije ure poponoca, podjem na wc a u mene svi budni, ovaj gleda tv, ovaj vec u wc-u, ova pije vodu..ono nevjerovatno, ko na zapovijed se svi probudili u iste ure...ovo zadnje nije bio san...
...kako mene ti snovi nekad izmore, a nekad se tako dobro osjecam cijeli dan...vec neko vrijeme svako nekoliko sanjam da sam na nekom otoku, ali to nije moj mljet, to je neki urbaniji otok, drugacije izgleda, a ja se na njemu tako dobro i sretno osjecam...kad sanjam taj otok, full se dobro osjecam dan poslije...hm, mozda to nesto znaci...
...eto, ovaj vikend me umorio svojom bezveznoscu, i ne mogu vjerovat da to mislim, ali jedva sam cekala da zavrsi...
Post je objavljen 26.03.2007. u 08:46 sati.