Marketing
unconditional love?
Ja ustvari nikad nisam ni znala što želim.
Jer kad bih to što želim dobila, imala (kako vam drago), onda
više ne bih bila sigurna želim li to.
Zvuči komplicirano?
Da pojednostavimo...
Ja možda jesam princezica, ovo ono, sve to što govore, bla bla,
to smo mi ovdje već davno konstatirali..
I pomirili smo se s tim (jel tako da jesmo?).
Sve to podrazumjeva da sam uporna u zahtjevanju nečega,
ili čak forsiranju dok to ne počnem posjedovati.
Dok naprosto ne dobijem moć manipulacije.
Zvuči odurno,znam. Ali barem sam iskrena.
Svaka moja veza (više-manje) je počela tako da sam na prvoj
kavi s određenom osobom položila sve svoje karte na stol.
Dakle, what you see is what you get. Više-manje.
Znale su sve te osobe odmah, s kojom će imat posla.
Znale su da ću ponekad biti neurotična, da sam djetinjasta i
hiperaktivna,da imam razno-razne faze (i to po danima!), da ne dam
da mi se režu krila i da mi se uskraćuje sloboda življenja, na naćin
kakav ja hoću i volim. I da njima valjda neće smetati što volim zapaliti
ili kad se odlučim napiti...? I to što pola dana brbljam na mobitel...
Osobe su bile jako dobro upoznate da ne podnosim neutemeljene kritike
i da ne volim da se u baš svemu slažu sa mnom.
Znale su i da tražim oslonac, nekog jačeg od mene tko će me
držati čvrsto na zemlji usprkos mojoj želji da odlepršam
u nekakv nestavrni šareni svijet. Nekog tko će pokazati da mu je stalo...
i da je od krvi i od mesa,nekog tko će imati u sebi par kapi ljubomore...
Nadalje, osobe su znale da ne volim kad mi ugađaju, baš
pretjerano...
I da znam biti ljubomorna... trpim neko vrijeme a oni moraju iz mog pogleda
znati pročitati onu zlatnu '' E sad je dosta!!!''. Jer ako to ne uspiju, blago njima!
Za ''nagradu'' će u trenutku dobiti moj ispad.
Neovisno o mjestu i vremenu.
Hm...da!
Ponos mi je nešto najveće što imam ,i borim se svakim danom s tim.
Ali sve mi se čini da je to borba s vjetrenjačama. Previše ga imam. Na izvoz.
Naravno nije sve tako crno. Imam ja i svjetlijih strana.Bar se nadam.
O njima neki drugi put (hihi).
Još se pitate what's the point...?
Damn... Vama baš sve treba crtati.
U potrazi za meni savršenim oblikom u koju sam se uputila od
svoje ,let's say 15 godine, nabasavam na svakakve prmjerke
muškog roda. Naravno,ja kao pripadnica mlađe generacije
emancipiranih curica neću zanemariti ,no hard feelings
,jednocrtni mozak koji posjeduju naše lošije polovice.
Ali to je opet priča za sebe. hmmmm.
Nisam frustrirana....samo se malo bojim sutrašnjice.
Laički rečeno- bojim se, naravno,
za svoje presvijetlo dupe.
Zašto?
Zato što želim nekoga tko će me voljeti i htjeti bez obzira na sve.
Na sve milijune mana koje imam. Bez obzira na moje gluposti.
Nekoga tko će sa mnom biti kad god mi je potreban osmjeh,
zagrljaj ili prijateljski savjet.Tko će pričati sa mnom o politici ili
se šprdati na engleskom s ruskim naglaskom. Nekoga tko će mi
skinuti sve zvijezde s neba i kuhati mi u tri ujutro Tacos potosinos .
Nekog tko će htjeti cijeli dan provesti sa mnom ispred tv-a,
i nekog tko će mi reći da sam lijepa čak i onda kad najgore izgledam....
Uz sve to, nikad neće biti dosadan!
Ne, neću osobu s kojom će mi sati prolaziti samo i isključivo u zajebanciji ili ljubljenju.
Neću neko površno sranje! Ne opet.
Kao da sam prerasla to... Jesam li...? Ne znam.
Želim nekoga u čiji se zagrljaj mogu uvaliti sretna,
i tako zaspati, a kad se probudim vidjeti i njega sretnog.
Samo to.
Tada ću , takvoj osobi, moći dati gotovo sve što želi.
Bezuvjetno.
Alegorijski ;
Sve mi se čini da nema odijela krojenog po mojim mjerama.
Jela po mom ukusu.
Ma baaaš mi je žao,ali izbriljiva sam. Neću brojati kalorije ALI,
neću i NEĆU jesti zagoreno! Makar ostala gladna.
Tu se zaista ne da ništa učinit.
Post je objavljen 26.03.2007. u 01:19 sati.