Marketing
Moji prijatelji su upali u sektu
Moji prijatelji su upali u sektu. Ušli su u mračno produčje izgubljenih duša. U stanju sam žalosti. Proveli smo duge godine zajedno . Čitali smo iste knjige, meditirali, tražili istinu.
Da ... radili smo svašta ovih godina. Nas četvoro.
Prešli smo na vegeterijanstvo, čistili smo čakre, plesali uz vatru indijanske plesove, bubnjali u planinama, astralno se projicirali, pjevali indijske mantre, odlazili na predavanja, dobijali blagoslove od budističkih božanstava, radili mandale, na sebi isprobavali i makrobiotiku i homeopatiju i tai chi i qui gong i reiki, iscjeljivali se međusobno, otvarali treće oko, radili hatha yogu, pumpali kundalini, isprobavali tehnike disanja, proučavali i prakticirali tantru, čistili lay linije po dalmaciji.... pa čak i postili 4o dana, ...skoro umrli od toga....toliko toga smo prošli. Bila je to divna avatnura unutarnjeg putovanja u kojem smo bili duše čvrsto povezane na putu duhovnog rasta. Toliko toga se mjenjalo, toliko toga smo smo skupa prošli, a svaka godina nosila je nova čudesa, nova istraživanja, otvarale su se nove dimenzije ispred nas.
Kad nismo bili skupa zadnjih godina, razgovarali smo mislima.Naše energije su se počele pretakati i počeli smo djeliti napredak.Zajedno smo stvarali naboj koji je bio više od zbroja naših energija. Sve je prštalo novim nivoom svijesti, a put kojim smo išli bio je obasjan , pregledan i siguran. Doduše, kao i svaki rast, tako i duhovni nosi neke vrste pročišćenja, ali bilo je tako dobro putovati s njima. Toliko ih volim. Oni su moja ekipa s neba. Oni su moja prava rodbina. Oni su moji anđeli...
I sad su upali u jebenu sektu... Mislim, kako im se moglo to dogoditi Uvijek smo se smijali onima koji neznaju hodati sami, onima kojima treba potopora nekog kulta, grupe ili udruge. Uvijek smo bili samostalni i uvijek smo znali gdje je slijedeći korak i da smo vođeni iznutra na takav prekrasan čudesan način. Život je, shvatili smo, nevjerovatna avantura u kojem od prvog uzdaha do zadnjeg izdaha moraš probati potaknuti svoju vlastitu i kolektivnu evoluciju. Zašto su morali upasti u sektu? Sad mi pričaju pizdarije tipa - kako je guru poseban, kako im je dao inicijacije i rekao da će ih sada on spasiti, kako je njegov pogled čvrst, kako ima nježan profil, kako je ljubak i krasan i duhovit, putuju kod njega u Njemačku svakih mjesec dana, obožavaju ga, napravili su mu oltar i pjevaju mu i obećali su mu da se neće seksati, jesti meso i pušiti.
Za uzvrat će, kažu, on brinuti o njima. Ne trebaju raditi ništa nego samo ga voliti, a on će učiniti ostalo jer on je avatar, to jest bog koji se inkarnirao na zemlji. Pričaju mi priče kako ih je u prolazu pogledao, kako im je dao prstenje, kako im je dotakao glave i kako oni zbog toga plutaju na oblaku sreće. Bljak... Ja se smiješim kiselo, kimam glavom i mislim se šta da radim.... Da li da im kažem: koji vam je... probudite se, ušli ste u zonu sumraka i hranite ego nekog karizmatičnog bolesnika. Ili da šutim i čekam da ih prođe. Sekte znaju proizvesti velike štete unutranjem ustrojstvu ljudi. S druge strane nitko nije spreman priznat da je u sekti. Svi misle da je upravo njihov vožd najdemokratskija i najbolja osoba u univerzumu, i kako je došao spasiti svijet i samo posebni ga mogu shvatiti i vidjeti njegovu unutarnju stvarnost.
Kakvo sranje...
Šta da radim.
Ne mogu to gledati a ne smijem se miješati....
Post je objavljen 25.03.2007. u 22:23 sati.