Volim priče u kojima dobro prođe netko tko je to zaslužio ili mi je drag, kao što ne volim ni čuti one u kojima je ishod obrnut. Ali kako se postaviti prema onima u kojima se istovremeno dogodi i jedno i drugo?
Recimo, Student došao studirati u Zagreb. U Zagrebu mu je živio Stric sa suprugom i djecom koji su mu bili vršnjaci. Studentu je to dobro došlo da ih posjeti svake nedjelje u vrijeme ručka i pristojno se najede. Oni su stanovali u omanjem stanu u centru grada i kako su djeca ponarasla, stan je postao pomalo tijesan, te su se sa žaljenjem opravdavali da ga ne mogu pozvati da stanuje s njima, što njemu nije bilo ni na kraj pameti.
U Zagrebu je živjela i njegova stara Tetka, Stričeva sestra, sama samcata u velikoj kući na Tuškancu iz koje nije izlazila, pa su se Stric i njegovi već dvadeset godina brinuli o njoj. Ona je ponudila Studentu da stanuje kod nje, ali je on - pod izgovorom da je daleko - odbio i unajmio sobicu u gradu, bliže fakultetu, Studentskom centru, kinima, klubu u Kulušićevoj i Zvečki. Tetki je odlazio za Božić, Novu godinu, njezin (i svoj) rođendan i imendan, prosjedio sat vremena i šutke otrpio njezino žaljenje na sve i svašta i sumanute savjete vrlo korisne u devetnaestom stoljeću. Tetka se žalila na Strica da je nagovara prodati veliku kuću i kupiti mali stan u njegovoj blizini da bi je mogli lakše obilaziti i pomagati, čime ju je strašno nervirao jer je njoj pomisao da se makne iz kuće u kojoj je provela život bila nezamisliva, te je sumnjala da je brat nagovara na tako nešto samo da bi joj uzeo novce koje bi dobila u takvoj zamjeni. "Ne može dočekati da umrem!", žestila se.
Tetka umre. Stric predloži da nakon što se njegova obitelj preseli u kuću pokojne tetke, što su još za njezina života dogovorili, Student dobije njihov bivši stan. Lijepo, reče on, nema ništa protiv.
Kad ono - Tetka ostavila testament. Svi se iznenadili, nitko nije imao pojma da je tako nešto smandrljala sa susjedom, starim advokatom u penziji. Iznenadili se još više kada su vidjeli da je u testamentu sve ostavila Studentu, a Stricu i njegovima ništa.
Pa kako?
Vrlo jednostavno. Prirodno i logično. Stric i njegovi koji su svaki dan dolazili, brinuli se o njoj, rintali po kući, spremali, prali, kuhali, istovremeno su joj upravo zbog toga išli na živce. Em ne donesu s placa mrkvice koje je naručila, em kupe ocvalu salatu, em prašinu dobro ne pobrišu, jelo presole, i svašta još, a ni njene savjete uopće nisu slušali. Osim toga bila je uvjerena da je potkradaju gdje stignu, a svakodnevno na računima iz dućana. A Student, fin i pristojan, nikada ne protuslovi, pametno sluša što mu govori, kima glavom…. - uvijek bi je obradovao kada se na vratima pojavio.
Budne ostavinska rasprava. Stric reče da je imao dogovor s tetkom, doduše ništa napismeno, ali su se po njemu dvadeset godina ponašali… Student izjavi da protiv tetkine posljednje želje nema ništa protiv - i naslijedi kućerinu.
Stric je bio ljut i ogorčen ishodom, pa je Student prestao odlaziti do njega na nedjeljne ručkove da ga ne mora slušati, no u međuvremenu je i sam naučio kuhati, a uselivši se u kuću iznenada otkrio i da nije ni prevelika ni predaleko.