Marketing
Mrtvi pijesci
Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.
Udavljena sjećanja,
besramna ja.
Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.
Otplovila sam niz vrijeme.
Nedodirljivost i pronalaženje pravednosti
Vikend prošao savršeno. Rusvaj u glavi i mislima.
Pobrkana jednostavnost pokupljena s ulice.
Rastapanje vani na dva stupnja. Dim. Gladak
osjećaj pod prstima. Tek ponegdje ugodno grebe.
Zgvrčene noge i pogled uprt ka iskrama na prozoru.
Profil odaje misli. Tako savršena linija. Zvuk disanja
razbija tišinu. Čitanje misli. Želimo isto. Poklanjanje
nježnih riječi. Zatim urnebesan smijeh. Zatim ugodna
tišina. Nesigurnost. U jednom trenu odvažnost. Mrzim
ne pokazivanje osjećaja, a ni sama ih baš ne pokazujem.
Puknem ponekad. Kretanje s ništice. Postignut cilj.
"Pazi što radiš, sve zapisujem u knjižicu. Vratit ću ti."
Pokušavaju zapaliti moju crnu knjigu. Ne dam. Ne volim
broj 26. A sutra je dvadesetšesti. Previše uspomena
vezano uz taj broj. Loših i onih dobrih. Dug period. A
bilo je dobro. Bilo bi deset odlazaka. Ali bilo je i prije
gotovo. Zahvaljujući meni. Odahnula sam. Zaboravljanje
nekih tako ugodnih stvari. Ovaj put o želim ostati duže.
Post je objavljen 25.03.2007. u 21:48 sati.