Marketing
Bakina Zhbuka.
To moze biti
starinski steker
ili
Adamova jabucica
neznatni predmet se igra Svega
i igra je spora tiha i bezbojna
no ipak tamnija od Nicega
tamnija od necega unutar kase mozga
pepeljare razuma i um je
u nemilosti
nema povratka samo tapkanje
glasanje svakim korakom duze
i plovenje morem juznije od sad
juznije od nas i nasih
megalomanskih ideja
mi smo jedno i mi smo svi
a odzvanjanje kontrabasa
i smrdljivih bubnjeva u dubini svijesti
je prekinulo caroliju radoznalih nocnih mora.
treba se obnavljati ili umrijeti, istina
udarila sam od zidove prekrivene samtenim
valjuscima
usnim skoljkama
a zvukovod svjetlosti primao je bljestave signale
sebe duboko u mozgu unatrag
i slojevi zelenih alga i sjevernjace moje suzdrzanosti
i mrmorenje povijesnog kraha u
mijelinskim ovojnicama mojih lutaka
srebrno je bilo a sad biva bezbojno
aristokratska puscana zrna i pljesnive plutajuce plutace
sinoc u robinzonskoj imovini svetog dana
ljetina kontrastnih kukaca s oklopima i kopljima
i bajunetima su napadali gradove meksicke
pjescane i narancaste
ay, ljubavi gorka
zacvrci poput uzeglih feferona svoje ljepote
upozori sunarodnjake od graha i lopovluka da je grad
napadnut i nema uzmicanja
nema uzmicanja
rat ce biti, rat je tu da se zbude
on je jedino sto se zbiva i sto zorama i nocima biva
unisteno i negirano i slavljeno
i svi pupoljci svijeta
i mirisne gaze
i maraskino moj zadarski
livno, duvno dimnjaci moje prisutnosti puse
i upuseni su njegovom pravicom koja gleda multifunkcionalnu raslojenost
leksika savjesti
raspeli smo se cetrnaestog dana mjeseca nisana
uz vatre i bakljaste kurve nalik drvenim figurama drveta
i rijeke rukovodecih blabora
upirase prstom nevino i djetinje plazeci utrobama
po nama raspetima
plakali smo satima
tuznim placem prognanika
a oni su plazili po nama
gazili su lezaljke po plazama i stolove na majuru
izmedju razuma i rima nema dima a svijesti ipak ima
ne pisati o pisanju znaci Pisati
a ja nikad nisam Pisala
ja sam samo risala maglu izmedju svojih usana i prstiju i ticala
svojih niti nevinosti
drhti slika u prikrajku nesto bleji
smije se otvoreno prljavi uvojak cvili
ruga se ruga umrljanoj svili
i konstatno piljenje po necijim ramenima i piljevina stoljeca
se razlijeva razliccima od makova
i previse je svjetskog straha i previse neznanja
malo je daha krasnog jasnog kratkog daha
uzdaha pjesme
tako malo, da ne sustiglo ni kornjacu
zle kornjace
zelim disati
samo malo uznositije i ponositije od nabreklih vena
kojih nikad nije bilo, pa ih ni sad nema.
Post je objavljen 25.03.2007. u 18:36 sati.