Daleko je srce od mene, daleko je a tebe nema kraj mene... ide jedan stih koji mi je dosta blizak zadnje vrijeme.
Kao što znate ja i moj dragi smo razdvojeni kilometrima,ali ipak ti kilometri nisu ništa naspram našeg prijateljstva
i ljubavi. Ali opet,ponekad je vrlo teško to... Ima dana kada mi se ne da ništa,ništa mi se ne radi,nikog mi se ne sluša,...
Ti dani su mi ispunjeni nekakvom tugom i tužnim pjesmama koje dopiru sa radija... Tugom jer smo daleko jedno od
drugoga,jer me on ne može zagrliti,jer me ne može poljubiti,jer se nemam s kim šetati držeći se za ruke,...
Nedostaje mi on!! Nedostaju mi te male stvari koje mi uljepšavaju dan. Stvari i riječi koje napravimo i izgovorimo,
to možda naizgled i nije ništa značajno ali meni znači punooo.
Npr.mnogo nas riječ VOLIM TE izgovori možda i više puta dnevno,ali kad mi on to kaže onako iskreno,sa
osmijehom na licu i nježnim pogledom meni odmah srce počme ubrzano kucati,imam osjećaj da će iskočiti
iz grudi kako počme brzo lupati,prođu me trnci,osjetim leptiriće...ma kao da sam se prvi put u životu zaljubila.
Lijep osjećaj,prekrasno nešto!!
I ima dana kad mi nedostaju te riječi,nedostaje mi njegov čvrsti zagrljaj... jer ono volim te izrečeno preko poruke
ili u razgovoru mobitelom nije isto i uopće se ne može uspoređivati s onim volim te kad me pogleda u oči i kaže mi to.
I to mi jako nedostaje,nedostaju mi njegovi pogledi i tople riječi...
Daljina nas dijeli,ali ljubav nas spaja.
Vjerojatno ste čuli za onu: Daleko od očiju,daleko od srca!!
Možda u tome ima i istine,ali u mom slučaju što je on dalje i što više dani prolaze,on je sve više u mom srcu,mojim mislima...
Sve više mislim na njega kako dani odmiču i brojim dane do našeg susreta i za mene ne vrijedi to daleko od očiju,daleko od srca.
Ako nekog voliš iskreno ne postoji nikakva prepreka;postoje teški trenutci,teški tmurni i dosadni dani,ali sve to prođe i
padne u zaborav onog trena kad se usne spoje!!
jer za mene više vrijedi: na daljinu srce više čezne!!
Post je objavljen 09.10.2007. u 21:21 sati.