Marketing
tetrapak na polici. u prašini. na polici. tetrapak..
Volim svoju olovku.
Koja savršeno piše po maramicama.
Ponosna sam na ljude koji kradu šećer.
U svim mogućim pakiranjima.
Ali stvarno...
Izgubila je crvene cipele.
Sad živi u pustinji...
Želim živjeti u Finskoj.
I nositi velike kapute od tvida.
I dizajnirati puno šarene odjeće koju nitko nebi želio nositi.
I želim se smijati.
Psima u haljinama.
Želim šarene kravate s naslikanim tabletama.
Ili oribletama.
Želim rezati travu sa tupim ljubičastim škarama.
Onim škarama za djecu.
Zapravo, želim ukrasti djeci škare,
i onda se praviti da režem travu...
Da, to je to...
zauvijek će ležati u prolazu...
Iako nikada nije ni živjela.
Želim se frustrirati zbog uništenih kišobrana.
I izgubljenih rukavica.
Želim obojati sobu u šareno,
ali stvarno šareno.
I želim na zidu imati slike
propalih glumaca. u crno bijeloj verziji.
I najvažnije, želim posjedovati
sovu koja bi imala neko jako kul ime.
Kifi. Ili Sybil.
Oke, ne...
Bilo bi to stvarno kul ime...
Maliciozno....
I latinsko...
Lutke u izlogu ležale su izgriženog lica...
Želim se izgubiti.
U mnoštvu...
Post je objavljen 25.03.2007. u 15:02 sati.