GDJE SAM JA...
Gledam mirno more kako lagano dodiruje stijene..
Slusam pjev galebova koji lete oko mene,
U daljini barka plovi prema pučni...
Galebovi su odletjeli..
Ostavili me samu na stijeni..
More je jos tu...sve tiše i tiše...
Sitan pijesak je ugažen nečijim stopama..
I moje stope su tamo...
Još su tamo..
A gdje sam ja zapravo?
Tko sam prava ja?
Jesam li ona koja se stalno smije?
Jesam li ona vedra cura veselih očiju?
Jesam li ona osoba toplog osmijeha?
Jesam li osoba dobrog srca, punog ljubavi za sve ljude?
Možda...
Možda jesam...
A tko je onda onakoja u mraku svoje sobe tiho plače?
Tko je ona koju boli duša?
Tko je ona koja čezne za nečijim zagrljajem?
Jesam li to ja?
Možda...možda i jesam...
Sad tek znam tko sam zapravo ja..
Ja sam ona uvijek vedra i nasmijana osoba..
Koja u samoći svoje sobe ponekad pusti suzu..
Ja sam ona uvijek spremna pomoći..
Ja sam ona koja skriva svoju bol od drugih..
Zapravo...drugi ne znaju pravu mene..
Oni vide ono što ja želim da vide..
Veselu, sretnu, nasmiješenu, toplu, dobru osobu..
Jesam li to ja zapravo?
Sad znam da jesam!
Ne čeznem više za nečijim zagrljajem..
Jer ga imam..
Sada čeznem za time da ga vidim čim prije..
Uvijek sam bila na krivom mjestu..
A sada...gdje sam ja?
Tamo gdje sam oduvijek sanjala biti..
Kraj mora...
Kraj sreće..
Kraj ljubavi...
Kraj Njega....moje lipote..
Tamo sam istinska ja.....
I tamo su moje stope.
Post je objavljen 25.03.2007. u 14:27 sati.