lijepo je zavaravati samu sebe.
ali što kad shvatiš da to jest prava ruka.
samo je ti ne znaš zadržati...
pa uvjeravaš samu sebe da je to kriva osoba.
i da je to samo uživanje u nečem nevažnom.
nečem što ti ne može nanjeti bol.
i ne samo sebe, nego i sve ostale koji ti žele dobro.
koji ti ne žele ponovno proživljavanje nečeg što nije vrijedno ponovno proživjeti.
pišem previše često. *kriza*
prevelika potreba za *ventilom*
kako nastaviti kad bi bilo bolje krenuti ispočetka.
predstaviš se kao zaljubljenika u život.
glumiš hladnokrvnu osobu.
flegma.
kao, mene ništa ne može dotaknuti.
više.
mene više ništa ne može iznenaditi.
kao,
sve sam već vidjela.
kao,
previše se puta razočarala.
kao, postala sam imuna na bol, i padove.
a onda te i najmanja sitnica uvjeri u suprotno.
malo, sitno, neznatno zanemarivanje tvojih potreba
postane nepodnošljivo.
jedan dan samoće i već se vračam na staro.
emocionalna nestabilnost.
vrh i dno.
a samo je jedna stvar koja me vraća u oblake.
jer ja još uvijek imam potrebu biti voljena, koliko god ja to ne željela priznati.
znači.
-priznanje
-suočavanje s problemom
i onaj dio koji znam da je neizbježan.
-kazna
o da.
ona uvijek slijedi.
budi brz.
budi nježan.
nisam to zaslužila, ali svejedno, još samo to molim.
*a možda sam opet lagala*
zavaravanje.
gadna stvar.
Post je objavljen 24.03.2007. u 21:21 sati.