Hay people...nofi postić koji ste tako dugo čekali a ja vas moram razočarat...sorry,ništa posebno se ne događa u mom jadnom,malo,usranom životu osim toga da sam se jako pokvarila u školi i mogla bi me srušit ova jedna kozitina iz hrvatskog...i sad nesmijem ić van i nesmijem bit na messengerima...i'm going to cry...help meeeeeeeeee!!!!!!!!!!!ali nema veze,bude i to prošlo,ja sam po starom velika tračarica u školi i baš se ne slažem sa jednom frendicom koja mi je prije bila bf...nemogu okrivit nju,oboje smo krive ali se ona petljala oko mog dečka i to joj nejde u korist...a dobro,to je njezin problem,neću se još zamarat tim glupostima,ako hoće može ga imat(mislim ako on hoće nju)imam tek 14 godina i "skoro cijeli"život je pred menom(ako ne skočim ili ako ne prerežem žile)ali ne namjeravam još,bar ne u sljedećiš tjedan dana...a jedna moja super frendica misli pobjeć od kuće sa svojim dečko,fakat se vole ali nije to za njih i nadam se da se to neće dogodit...pozdravljam vas i kiss...evo nešto za kraj
SaVjEt
I kad poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjecas da se lomis,
ti pogledaj visoko...
I kad vidis da ti sreca odlazi,
ti stavi zivot na kocku...
I kad vidis da gaze po tebi,
ti se digni s poda...
I kad vidis da ljubav polako odlazi,
ti je pusti da ide...
Zivot te nikad nece maziti,
ne dopusti da budes lutka,
ne dopusti da ljudi kazu da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore,
i sto te u zivotu ceka
ti budi svoj,
samo tako ces postati covjek...
Post je objavljen 24.03.2007. u 21:07 sati.