Crveno i užareno Sunce je polako zalazilo.Te noći zalazak je bio ljepši nego svi dotadašnji. Bio je onakav kako se samo poželjeti mogao.Bilo je u njemu nečega tužnog i sjetnog,ali i dostojanstvenog. Ipak,nitko nije imao ni sekundu vremena,pa ni volje promatrati nešto, u tom trenutku bezlično, poput zalaska Sunca. Bio je mjesec ožujak ali je cijeli Gondor,pogotovo glavni grad,Minas Tirith bio u punom cvatu. Procvjetalo je već bilo najljepše drveće, najljepše cvijeće i ostalo bilje,kakvo se samo poželjeti moglo. Ipak,nitko nije imao vremena, niti volje zastati da pomiriše cvijet i da se podivi njegovoj ljepoti….
Skoro cijeli narod se okupio ispred Doma kraljeva,što je stajao na najvišoj citadeli. Sve je bilo utihnulo,pa čak i ptice,koje su inače veselo cvrkutale,bezbrižno pjevajući svoju pjesmu.Na čelu okupljene svjetine stajao je mladić zabrinuta pogleda ali lijepe vanjštine. Bio je to Eldarion,kraljev sin,a sa njegove desne i lijeve strane suznih očiju nateklih od plakanja stajale su njegove tri mlađe sestre.Samo malo pored njih stajali su Voronwe i Elboron. Bili su oni blizanci,slični jedno drugome po izgledu i građi,ali različito odjeveni i različitog ponašanja.Bili su oni sinovi Bijele Gospe Eowyn i Princa od Ithiliena Faramira. Bili su oni dobri Elessarovi prijatelji,a taj dan je upravo zbog kralja Elessara bio tužan za sve ljude. Svi okupljeni su potišteni očekivali izlazak vilin-djeve Arwen Undomiel iz Doma. No umjesto nje, začulo se njištanje konja. Mogao je to,naravno, biti bilo koji konj ali Eldarion žustro okrene pogled kao da očekuje nekoga. I bio je Eldarion u pravu. To nije bio bilo koji konj. Bio je to veliki Rohanski konj nazvan Arod,konj jednog od najpoznatijih vilenjaka.Vilenjak se bio istaknuo u Ratu za Prsten,o kojem su se predaje stalno prenosile dalje,ali on nije bio tako davno. Legolas,Zelenlisti dobio je Aroda kao poklon od Rohanskog kralja Eomera,a on sam je bio Elessarov prijatelj i sudrug u mnogim opasnostima.Jahao je na tom veličanstvenom konju,bez sedla ili uzda,a iza njega se nalazila još jedna osoba. Bila je ona mnogo niža, a imala je crvenu kosu i dugačku bradu.Pa i iz najveće daljine znalo se tko je to. Gimli,sin Gloinov koji nikada nije sam jahao nego uvijek i isključivo sa Legolasom.Grabili su naprijed, tjerani strahovitim sumnjama,pomalo naslućujući zašto se cijeli narod okupio baš ispred Doma Kraljeva.
Eldarion ih je kratko pozdravio tužno ih pogledavši. Legolas je šutio,ne traživši nikakva objašnjenja,ali Gimli poput pravog patuljka nije mogao samo šutjeti. Bio je već ostario i godine su ga sustigle ali nije izgubio ništa od svoje veselosti i brbljavosti. Brada mu je bila duža nego ikada prije,a na licu mu se unatoč godinama odražavala mladost i sreća. Kada je progovorio glas mu je bio lak,iako dublji i hrapaviji.
-„Hvaljen bio Eldarione…..Gdje mi je prijatelj,kralj Aragorn“. Započeo je Gimli posebno naglašavajući riječ Aragorn.Jer Gimli kralja nije nikada zvao drukčije, nikada Elessar nego samo Aragorn. Kralj mu to nikada nije uzimao za loše.-„Nadao sam se da će me dočekati odmah tamo na ulazu u Minas Tirith.Je li moguće da se nije poželio starog prijatelja???-
Tiennia, najmlađa Elessarova kćerka je zaplakala iza Eldarionovih leđa,a zatim je brzo pobjegla u veliku dvoranu,blizu prijestolnice u kojoj je njezin otac još jučer sjedio. Ali sada je sve bilo drukčije. Njezin otac je ležao u Domu Kraljeva,a proglasio se glas da umire. Iako je nastala panika u cijelom Gondoru,pa i dalje on nije primao nikoga drugog osim žene mu, kraljice Arwen.Istina,bio se oprostio sa svima koje je volio,pa i s njom se dugo opraštao.Ali ona nije željela da on ode.Ta,zar nije on znameniti kralj,kralj Dunedaina,nasljednik dugo izgubljene loze Elendilove?
Eldarion nije odgovorio Gimliju, već se na spomen Elessarova imena ponovno okrenuo prema Domu da nije možda njegova majka izišla.Zato je Legolas sa prijekorom pogledao u Gimlia.On je već odavno bio predvidio takav slijed događaja. Predvidjeo je bol Gondoraca,ali ponajviše bol kraljice Arwen.
Post je objavljen 24.03.2007. u 19:37 sati.