Davno umrloj želji
Udahnuo si život.
Oteo si od korova
Dio zaboravljene duše.
Poljupcima si navodnio
Žedne, ispucale usne.
Isušio si žabokrečinu,
Leglo svih problema.
Kamenjar izgubljene sreće,
Sad je tvoja plodna oranica.
Ti si Moj novi Tvorac.
* * *
Stisnute se skrivale u meni,
Emocije, kao tajna duboke.
Čučale su neke riječi,
Davno izgovorene,
Kao prijetnja i opomena.
Odbranila sam se,
Pogledom tvojih očiju,
Buktinjom tvoga srca,
Plamenom tvoga tijela.
Zapaljena, čekala je u meni,
Iskra nekog boljeg života,
Davno sanjanog i dosanjanog.
Vinula se, kao ptica, put neba,
Gdje su me, sretne, dočekale
Tvoje drage, zvjezdane oči.