Jadan li je ovaj svijet i sami tvorac univerzuma i svaki njegov pokušaj stvaranja još jada.Jadna li je ova vrsta zvana čovjek i svaka njihova misao o bogu jada i boli.Dok vjetrovi raznose ruševine tvoje mladosti,dok velika jalova stijena bludnosti trga zadnji list živosti,ti plači.Dižem zadnju čašu otrova u spomen sretnog djeteta,dok tvoja kaljuža izmrcvarenih tijela plovi u bezdanu ništavila,ja jačam.Čuješ tišinu,zar nije prekrasna,zar nije predivno biti tu a ne disati olovni zrak i nebo osjećaja,crno i izgoreno do beskraja.Zar nije to što nije da ne prestane šuštati u škrinjici krute dualnosti,metafizika druge spoznaje sa drveta života.Ogavna je bila ta misao o isušenoj ruci koja drži tvoj život okrenut naopako da visi kao šišmiš u tami čekajući svoj prestanak...Velika smrt,blagoslovljena bila u vječnosti.
Post je objavljen 24.03.2007. u 17:51 sati.