Otvorila sam oči. Nisam znala gdje sam i što se događa. Tad sam se sjetila da sam u Hogwartsu. Pored mene je bila Yocelin, ona me budila.
Ja: „Evo idem, samo da se obučem.”
Yocelin: „Dobro, pričekat ću te. Cure su već otišle.”
Sišle smo na doručak. Usred jela, dogodilo se nešto čudno. Na sredinu Velike dvorane sletjela je jedna metla. I dečko na njoj, naravno. Čim sam ga pogledala, zabolio me ožiljak. I Lucasa isto, rekao mi je. Taj dečko sigurno se htio praviti važan. Zato je i došao poslije ostalih, i nije došao avionom. Prišao je Firexu i rekao da je on prefin da bi se vozio običnim avionom, pa je zato došao poslije. Odmah su ga stavili u Slytherin. Firex je rekao da se novi učenik zove Casper Riddle i da je Voldemortov potomak. Odmah sam znala da mi se neće svidjeti. Cijelo vrijeme se pravio važan i bio je jako tajanstven. Imali smo slobodan dan, da se malo naviknemo na Hogwarts. Yocelin, Sarah, Anna i ja smo sjedile u društvenoj i pričale o svemu i svačemu. Prvo smo pričale o prošlosti, pa tko nam se sviđa iz Hogwartsa, pa tak… Onda je došao Lucas i pozvao me u perivoj. Cure su me zadivljeno pogledale i rekle mi da idem. Tako sam sjela s Lucasom tik do jezera, čija obala je bila pusta. Lucas je bio nekako, ne znam, tajanstven.
Lucas: „Čuj, Amy, htio bih razgovarati o onoj noći i o našim ožiljcima.” Malo me je iznenadio, ali rekla sam mu da nastavi. „Htio sam te pitati, sjećaš se ti … one noći? Mislim, sjećaš li se Voldemorta?”
Ja: „Sjećam se samo vriska moje majke, zelenog bljeska i zlobnog smijeha.”
Lucas: „I ja isto! Samo sam se nadao da se sjećaš još nečega.”
Dugo smo razgovarali o svemu i svačemu. Iznenada mi je Lucas stavio svoju lijevu šaku na desno rame. Pošto sam imala majicu bez rukava, svojim ožiljkom dotaknuo je moj. Bljesnula je svjetlost, a Lucas i ja smo primakli glave jedno drugom... I poljubili se! Imala sam osjećaj da se ljubimo cijelu vječnost. A iz onog bljeska stvorili su se duhovi naših roditelja... Rekli su nam da su imali osjećaj da ćemo mi biti skupa. Razgovarali smo s njima i rekli su nam puno stvari. Rekli su nam da kad god hoćemo razgovarati s njima da samo spojimo ožiljke. Počeo je padati mrak, pa smo se vratili u dvorac. Otišli smo u naš kut, gdje su sjedili Yocelin, Sarah, Anna, Arwen, Ron i Hermiona. Ron i Hermiona su se tajanstveno pogledavali. Ispričali smo im što se dogodilo. Razgovarali smo dugo u noć, ali ja sam otišla spavati prije drugih. Pozvala sam Lucy (moju vjevericu). Umjesto nje, pojavio se neki nepoznat čovjek. Kad sam malo bolje pogledala, vidjela sam tko je to. Već sam ga danas vidjela. To je bio...