Moja Baka zadnjih nekoliko godina sve češće daje negativne
ili dvojbene izjave o svom zdravlju i vremenu koje joj preostaje
na ovom svijetu.
Ja na tu melodramu uvijek mahnem rukom i kažem joj
- da ima tek 71 godinu te
- da su stari ljudi sposobni za svašta
Kao primjer ovog zadnjeg uvijek navedem
- Dida (očevog oca) koji se u 70oj oženio po drugi put
- Bakinog Susjeda, koji je u 77oj počeo varati suprugu
s 20 godina mlađom ženom
- Didinu drugu ženu, koja se po peti put udala u 65oj godini.
Jednostavno mi je nepojmljivo da Baka nešto ne može-
otkad ju znam ona je željezna lady, s velikim Ž.
Čovjek bi ju morao zavezati da joj onemogući raditi nešto što
ona odluči. Sve može, sve hoće, a što ne zna, naučit će.
Ipak, prije 10ak godina pokazao se ultimativni znak da bi trebala
usporiti- otkrilo se da Baka ima rak dojke.
Bilo je gadno, ali i to je prošlo.
Desetak godina kasnije i jednu dojku manje osjećala se dobro.
Do ovog obrata u priči.
Pretprošlog tjedna Baka je išla na tehnički, zabrinuta zbog kvržice.
Ne znam kad sam ju zadnji put vidjela tako uplašenu.
Prošlog tjedna Baka je razgovarala s liječnikom koji joj je
objavio da ima benigni tumor. I da bi bilo najbolje odrezati
i drugu dojku.
Ostasmo paf.
Ovih dana jasno vidim crni oblačić iznad Mamine glave, a
osjećam ga i iznad Dedine (ne vidim preko telefona).
Baka je, naprotiv, nakon početnog šoka, opet Baka.
Operacija ko operacija.
Been there, done that.
Željezna lady kuje dalje.
Post je objavljen 26.03.2007. u 08:15 sati.