Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/srebrnosiva

Marketing

Tuga


Eh da, jos sam ziva, ne bas u najboljem stanju, ali kako moze biti i puno teze, necu se previse zaliti.
Da, da se i zalim, sta bi se promijenilo, netko bi mozda saslusao moju recenicu do kraja, netko bi mi rekao, ma nemoj se bojati, bit ce sve ok?
Tako, kako vidim ipak se zalim, a kako i ne bi kada sam neizmjerno tuzna.Tuzna? Da, jako.
Kisa pada, ruzno je, hladno, prljavo, ne mogu u setnju, nikoga na mojim vratima, nisam uspjela otici po novu knjigu. Zar to nije dovoljan razlog za tugu?
Netko moze reci da nije, mozda ima i pravo, i neka.
Eto tako tuzna, pokusat cu joj napisati pismo. Mislite da je to ok? Necu ga poslati, ma naravno, ma nece ni znati da je napisano, tek mozda jednoga dana…….. slucajno naidje na njega, ili ne, ali meni to tada nece biti ni vazno (da li ?, hm).
Ufff, sto sam crna, ma nisam, samo sam tuzna.
Eto draga moja jedinicice,
Na hrpu mojih bolescina, dodala se jos jedna (a tko mi to dodaje, e da mi je znati), koliko ozbiljna, ne znam, vidjet cu ili jos bolje, osjetit cu.
Ovaj puta ti zelim reci da se bojim, da se bojim dana i noci koji nadolaze, jer vec sam dio scenarija prosla, ali da, ti o tome nista ne znas, jer….
….zelim vjerovati da bas tada nije bilo moguce nazvati (ccc te telefonske linije), a o dolasku da i ne govorim. U bijelini sobe, boca, infuzija, kisika, igala, negdje u daljini cujem tihi glas,… pa nitko ne pita za nju, valjda nema nikoga (tek suza slana, teska, polako se iskrade iz ugla oka i kliznu mi u uho) , oprostila sam, a kako i ne bi, tebi.
U nocima gluhim, sama, ponekad uplasena bolom, pitanjima, sto je slijedece. Evo dolazi nova kusnja. Kazu, hitno na operaciju, vidjet cemo koliko moramo odrezati.
Koga? Zar dio mene?
Da.
Tebi nisam rekla. A zasto i bi?
Da placem od tuge i srama sto ne pitas kako sam, da ponicem ocima pred sestrama i cimericama, jer…, jer kako da im objasnim, da ti nemas vremena, da ti mislis na mene, da me volis najvise na svijetu, ali…
E da ne bi rekla da ti nisam rekla, evo me sada, govorim ti, porucujem,
Bojim se, sama sam, tesko mi je. A da se javis?
A da mi ispricas kako si, sta te brine, kako tvoji prolaze dani, mozda bi mene manje boljelo. Ajde da podijelimo osmjeh i tugu, ma mogu ja i veci dio tuge, samo pokazi da te zanima kako sam…. .






Post je objavljen 24.03.2007. u 13:39 sati.