Razočarana sam i ljuta. Jutros idem na posao, prolazim kroz dvorište i uočim kanalić iskopan u travi. Na dijelu dvorišta kojeg koristimo. Nekoliko dana prije muž i ja smo vidjeli manju rupu, grumen trave i zemlje kod dječjeg vrtuljka ali smo pretpostavljali da je "stari" susjed pri kopanju svog dijela dvorišta slučajno nečim pogodio našu travu ili mu je ispao alat. Kanalić je od vrtuljka udaljen još par metara prema izlazu. Kočoperi se na mjestu koje smo otprilike zamislili kao granicu s novom susjedom. Tko bi drugi mogao takvo što napraviti nego nova susjeda. Ali susjeda je dirala samo dio dvorišta kojeg smo mi koristili, iako ima pravo i na par kvadrata starog susjeda, kad se sve izmjeri i izračuna. Ne želi baba plaćati geodeta, radije bi si sama odredila što misli da je njeno. E, pa, neće moći. Bezobrazna, bahata, neodgojena. Da se nije razgovarala prošli vikend, da se nije složila da treba sve po peesu, ne bi čovjek bio ljut. Uzela baba "pravdu" u svoje ruke. Tako je mogla bilo gdje u dvorištu počet kopati i boli je briga. A kad ponovo procuri krov i počne se i njoj slijevati u stan, sigurno neće ni beknuti. Il će se pobuniti kad bude trebalo majstora platiti. Samo da je njoj ono što ona misli da je njeno.
Dođe mi da joj kosu počupam. Ja se s djetetom milim prepucavam i objašnjavam što je red i pravda. A ova nova hoće svoju pravdu provoditi silom. Fuj.
Post je objavljen 24.03.2007. u 11:04 sati.