Zoreol, jučer u Trećem svijetu.
Jučerašnji je dan bio baš zabavan.
Francuzi nam se malo pogubili po putu, ali ih je Crvenkapica brzo pronašla. Soulmate me optužio da sam im ja krivo objasnila kako da dođu do mjesta susreta. Vjerojatno jesam. U moju obranu, ja ovaj kraj još dobro ne poznajem. A i kad se autom nađem na ovim cestama i predamnom iskrsne božanstveni Mosor, izgubim pamet od ljepote i vozim tako da se što više nauživam tog pogleda, bez obzira na najkraći ili najbrži put do odredišta. Tako sam vjerojatno i dečke poslala na dobar vidikovac. Znam da su uživali jer me po dolasku dočekalo sedam nasmiješenih lica, iako su se malo smrznuli u kombiju.
Željka ih je ukusnom hranom brzo oslobodila umora i nakon sieste krenula je svirka nadahnuta kreolskom tradicijom otoka Reunion.
Laurence, spisateljica i fotografkinja koja ih prati na turnejama, postavila je i malu izložbu svojih fotografija, dočaravajući prizore tog zanimljivog otoka u Indijskom oceanu.
A i današnji je dan bio i više nego zabavan. Puno toga u «pet do dvanaest»: potvrde rezervacije letova za sudionike nadolazećih radionica i koncerata u svibnju (bit će edukativno i zabavno, kao i prošle godine), puno proslijeđivanja mailova Goranu The One-u, dovršavala se emisija u posljednji tren, ali sve je na kraju dobro prošlo. Čak mi je navečer ostalo toliko adrenalina u krvi da sam ispretumbala raspored namještaja u dnevnom boravku slash radnoj sobi.
Adrenalin se još nije smanjio, pa sad piskaram. Bolje nego da u ovo doba idem mijenjati pločice u kupaonici.
Sjećate se onoga: «Najvažnije u životu je....ne skidati pločice sa zida u kupioni!»
Tonkica Palonkica frrrrrrrrrrrrrrr
Post je objavljen 23.03.2007. u 23:49 sati.